Kako šutjeti

Evo, šutim, nestala sam s pozornice,

a zajedno sa mnom i moja psihoza.

Dolaze vremena posta i slavlja zornice,

to je sada život moj, i stav, i poza.

Evo, šutim jer se čeznem zavjetovati,

sada, kad sam skrenula od svijeta.

Nitko mene sad ne mora savjetovati,

savjet ovaj darovala mi je Knjiga Sveta.

Evo, šutim i osluškujem tišinu Božjega glasa

jer Bog uvijek tad utihne kada čovjek odlučuje.

Nema riječi obećanja vječnog spasa,

što je do sad bilo, bilo je i više se ne čuje.

Evo, šutim, u tišini odlazim na biralište

jer i “dobro jutro” ljudima ne mogu reći,

mogli bi pomisliti da nešto glasno čitam s liste

ili da ih provociram da bi k meni prijeći.

Evo, šutim, a pogledi nam se susreću

i način mog odijevanja o meni govori sve.

U očima im čitam olakšanje i sreću

jer su saznali za moje mišljenje.

Evo, šutim, a šute i drugi jer se mora,

tako odgovara svima koji žele vlast.

A mi, rubni, uvijek željni razgovora,

pitamo se da li šuti danas ljudska čast.

Evo, šutim, slobodna i malo ponižena,

to je dobro za moj zavjet protiv svjetovnoga

jer ovakva, ponizna, vjernija sam žena;

moje poniženje vodi me prečasnoj šutnji Boga.

08.11.2015. 09:00