Policijski sat

Divlji svijet mi postavio deblo ispred vrata,

ne mogu ih otvoriti, krenuti sad bilo kamo.

Zarobljena moram čekati do novog obrata,

pritvorena tako gledam zvijezde, nebo samo.

Divlji svijet me je odvojio od svoje čarke

prije nego što sam sjetila se podići svoj glas.

Sada razlikujem nebo svjetla, zemlju varke,

razlikujem prodor zla i onaj kobni čas

kad se mene čeka da mi postane svejedno

kako živim, da li umirem sa svima ili sama;

da li za mene je istina to stanje bijedno,

hoću li zaboraviti sve što nije tama.

Divlji svijet me zarobio u policijskom satu

kao da ja nemam niti svjetla duše, niti stan;

kao da ne stanujem na svakom kućnom katu,

kao da ja niti danju nemam miran san.

Providnost me izvježbala nemrsom i postom,

a ovo što sada činim, to je milosrđe:

razgovaram sa silazećim i najdražim gostom

koji prolazi kroz vrijeme i kroz deblo tvrđe

pa ga molim, pa ga pitam što je sada najvažnije,

ne za mene samo nego za taj omeđeni živalj,

za sve one koji prosvjeduju gdje se svjetlo krije

i gdje čekaju da dođe svih kraljeva kralj.

Izmiri se sam sa sobom, to ti je prioritet;

odgovori sebi na sva vlastita si pitanja.

Ako uspiješ u tome, ti si jošte živi entitet,

kao kaplja vode izići ćeš iz tog divljeg stanja.

30.11.2015. 02:51