Dijete nije Most koji se ruši

Antikrist ne može stvoriti čovjeka. Ako se čovjek ne rodi od svojih roditelja, mame i tate, ne može niti stići Bogu koji ga čeka u nepreglednim rajskim predjelima, čeka mnoštvo ljudi, žena i djece jer je raj beskonačno velik. Izobilje u svemu znak je i dokaz postojanja Boga i Njegovih uslišanja.

Antikrist ne može stvoriti ništa, on je kao rupa koja privlači svijet i ljude u ništavilo. No, Krist, Pobjednik njegov izvući će i iz te rupe sve svoje buduće stanovnike raja.

Antikrist ne zna daje duša čovjeka podložna Bogu koji je stvori i načini je takvom kakva je, načini je za sebe i na svoj način kojemu se Antikrist protivi i koji je za Antikrista, Rušitelja nedokučiv.

Antikrist ne zna kako se Krist utjelovi u svakoj duši jer je Bog i njega sličnim načinio, još prije nego što se taj pali anđeo pobunio protiv Boga i postao ljubomoran jer čovjek je ljepši i bolji od njega samoga koji misli da je sam neki bog i koji bi htio samog Boga privući u svoju rupu beznađa.

Antikrist ne zna da je Bog Svevladar koji poznaje i visine i širine, dubine i razne rupe i da je Sin Božji u toj njegovoj rupi, rupi uništenja, truleži i ništavila već bio te uzdigao mrtve ljude, pravednike svoje na svjetlo rajskoga sunčanog dana.

Antikrist misli da je lako uništavati, ali on sam ne zna ništa stvoriti. I dok Krist sve čini novo i neprekidno rađa Božju djecu, ovaj Rušitelj samo slijepo napada kako bi uništio ljudski rod, čovjeka koji je slika i prilika samoga Boga.

Nema dogovora između Boga i đavla, nema kompromisa, nema nagodbe. Svijet ovaj stvorenje je Božje, Dom Gospodnji u kojemu se moli Boga, Dom u kojemu Bog svakoga ljubi i sa svakim razgovara.

Antikrist ipak pokušava načiniti nagodbu s ovim svijetom i na vratima svoje rupe postavio je reklamne štandove na kojima poziva ljude na toleranciju i dogovor o budućnosti svijeta, hoće trgovati, a ništa nema za ponuditi. Njegova ponuda je iluzorno uređenje čovječanstva bez djece jer je tako ekonomičnije, tako će svi ljudi moći živjeti u blagostanju. Ako ljudi abortiraju svoju djecu, ako poremete djeci želju za rađanjem nove djece, ako kloniraju ljude prema potrebi, ako ljudi sami odaberu i dizajniraju svoje klonirane druge ljude, to će biti top ponuda na sotoninom štandu. Za uzvrat čovjek mora zaboraviti tko je, što je, odakle dolazi, kamo ide, što zapravo želi i koji je uopće smisao njegova postojanja; čovjek mora zanemariti činjenicu da je neotuđivo Božje dijete koje đavao upravo napada pod izgovorom da želi stvoriti most između Boga i zla paklenoga.

Ljudi prilaze štandu i počinju prihvaćati takvu “humanu i razumnu” ponudu. Ljudi ne vjeruju da Bog nad njima plače i da će svi oni jednom doći Bogu na istinu.

Sada dolazi Krist, Gospodin, upada doslovno među đavolje štandove i ruši ih sve u jednom zamahu, rastjeruje ljude koji su tamo trgovali jer đavao je nestao u vidu magle.

“Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku ( Mt 21, 12-13 )!”.

Antikrist se povlači do iduće prilike. Iduća prilika je kloniranje djece. Tko od svoga djeteta načini samo stvorenje koje ne rađa nego traži raznospolne i istospolne veze radi upražnjavanja prirodnih poriva, načinit će dijete-most koje spaja đavla  s ljudima i predstavlja nagodbu s paklenim vođom propasti, truleži i uništenja.

Umjesto kloniranja i bludnoga života, treba imati hrabrosti roditi djecu u Domu Gospodnjemu, a to je ovaj naš svijet, i treba imati hrabrosti ljubiti svoje dijete, pokazati mu stvaralaštvo i blagostanje Božje ljubavi.

Djeca naša nisu kompromis, djeca naša nisu most između našega roditeljstva i đavla i nisu nagodba sa sotonom, djeca naša su plodovi ljubavi Boga koji načini na sliku svoju svako stvoreno dijete na ovome svijetu, u svome Domu za razgovor s djecom i za molitvu.20.11.2015.  09:46