Adamova dobra volja

Dok Eva rađa i misli na Ljubav, Adam nema na umu odgovornost za zajednicu i brigu za obitelj već se opravdano drži gazdom obitelji i prevlašću nad Evom pa drži patrijarhalno uređenje.

Prema Bibliji slika zaručnika i zaručnice predstavlja odnos Boga i naroda. Znamo dobro da Bog nije gazda svojemu narodu nego mu daje zapovijedi, slobodnu volju, pravo izbora i spašava ga od njega samoga, to jest od njegovih skretanja s puta zapovijedi. Adam brzopleto zaključuje samo da je gazda i da mora Evu nekako natjerati u poslušnost, s njezinom voljom ili bez njezine dobre volje. Tako Adam tumači da će spasiti zajednicu.

Činjenica je da posljedice svojih grijeha trpe i Adam i Eva, a Adam to tumači kao kaznu Božju pa misli da je on sam određen kažnjavati Evu i svakoga tko mu se suprotstavlja i tko ima drugačiju volju od njegove.

No, Bog je poslao svojega Jedinorođenoga Sina, najveće imanje svoje, da ispašta Adamove i Evine grijehe umjesto njih samih koji su u te grijehe upali protiv Božjih zapovijedi te nikoga ne kažnjava nego se sam podmeće posljedicama grijeha kao da je On sam u najvećoj mogućoj kazni zbog neposluha; Bog prihvaća osudu Adamovu iako zna da je Adam jednostavno nezreo u svojem brzopletom zaključivanju i tumačenju Božjih zapovijedi; Bog se sam podmeće kako bi ispaštao umjesto Adama i Eve i kako bi ih oslobodio posljedica grijeha, ali tek nakon teške lekcije koja im je neophodna za sazrijevanje koje dovršava stvaranje čovjeka kao istinskoga čovjeka, prave ljudske osobe sa slobodnom voljom kojom upravlja u ljubavi i vrlo postepeno postaje zaista slika svojega Stvoritelja.

Bog je spasio i izbavio Adama i Evu, a na njima je sada da Ga izaberu za svoj uzor i primjer provođenja svoje volje, odnosno usuglašavanja međusobnih stavova. Onaj čovjek je zreliji i pametniji koji ne mora silom naguravati drugima svoju volju već se podmeće i žrtvuje za bolje drugoga. Na taj način i sam sebi čini dobro uz određene muke i napor.

Posljedica neposluha je pad u grijeh i nevolje. Izbavljanje iz nevolja  postiže se vlastitim podlaganjem u pripomoći onome koji je grijehom upao u nevolje i u smrt. Nekome tko ispašta posljedice svojih grijeha i kome je loše i teško ne može se pomoći kažnjavanjem, naročito kada mu je potrebna brza i što hitnija pomoć. Tek poslije prvih zahvata oslobađanja od nevolje može se nevoljnika ponovo uputiti kako mora živjeti ako želi ponovo izbjeći padove i smrt. Tada već onaj nevoljnik može vrlo polako i postepeno učiti i shvaćati koji je bio smisao zapovijedi. To je ona Ljubav na koju misli Eva kada prilazi Adamu, rađa i prilazi potomstvu.

No, Adam je gazda i misli kako mora izigravati vođu i zapovjednika odmah i bez pouke i nekog napora. Adam čak kaže da je nesretan, ali nesretan je zbog toga što mu patrijarhat ne uspijeva baš najbolje, nervira se, pada u grijeh oholosti i pati. To se događa Adamu jer ne zna kako on to mora biti gazda i misli da je vladanje jednostavno nametanje svoje volje drugima. Tu nema poštovanja prema tuđoj volji. Mnogi će reći da poštivanje tuđe volje dovodi do nereda jer kamo bismo stigli kad bi svatko činio po svome. Naravno da i Adam ima iznad sebe Vođu i Zapovjednika koji mu je dao da bude prvi čovjek. To znači da Adam može vladati po svojoj volji, ali da ne može vladati svojim Zapovjednikom.

Zapovjednik Adamov je također i Zapovjednik svima preko Adama, ali i u ljubavi i poštivanju osobne volje svakoga ljudskog bića. To je teško izvesti čovjeku, to može samo Gospodin Bog. Zato Bog dodaje Adamu i volju za ljubav, Evu koja bi mu morala biti od pomoći. A kako će Eva biti od pomoći Adamu ako ga slijepo sluša? Kakav je to gazda koji se nema s kim razgovarati jer ga svi slušaju? Na takav način ne može niti jedna duša sazrijevati jer postaje usamljena na tronu vladanja, nema s kim razmijenjivati svoje slobodno mišljenje i doći do novih pogleda na svijet i život zbog kojih postaje sve bolji i sve više istinski čovjek.

Stoga Eva pokušava dati svoje mišljenje, ali i biti poslušna Adamu. To je dovodi u stanje nejasnoća i kompromisa. Eva tako postaje bolja gazdarica od svoga gazde Adama. No, i Eva u tom balansiranju pada u grijehe, ali ne pred Adamom koji nema pojma na kakvim je ona mukama nego pred sobom i pred Bogom, a onda i pred potomstvom.

 Zato je potrebno Evi ugledati se na Bezgrešno Začeće. Marija je djevica i ne udaje se zbog i radi potomstva nego radi zajedništva s voljom Josipovom dok oboje poslušno slijede volju onoga drugoga u svijetlu volje Božje. Brak između Josipa i Marije moguć je zato što je Josip udovac koji već ima potomstvo i nema potrebu silom biti gazda, brinuti se o obitelji. Josip želi društvo i prijateljicu, želi razmjenu mišljenja i harmoničan život, nije opterećen borbom za egzistenciju svoje obitelji jer su mu djeca odrasla, a svoj posao je već dobro uhodao. Mariji sve to savršeno odgovara jer se može, zajedno s Josipom, posvetiti Božjoj ljubavi i molitvenom životu. Marija zna da Josip neće padati u grijehe koji bi je stavljali u kompromisni neugodan položaj da mora i biti poslušna volji Josipovoj, i živjeti po svojoj volji.

Adama je strah jer nije posvećen Ljubavi kao Eva. Ne teži harmoničnom razmjenjivanju mišljenja kao Josip s Marijom nego se muči i muči zbog toga što ne umije provesti svoju volju jer je provodi na pogrešan način. Volja je Božja da čovjek ima slobodnu volju i volja Adamova se može provesti samo ako Adam želi da Eva ima svoju volju. Tada nema napetosti i previše suprotstavljanja nego vlada dogovor u ljubavi i vrlo nalik harmoniji i uravnoteženosti.

Bog obilato uslišava i nagrađuje čovjeka kojemu je Vrhovni Zapovjednik: iz braka Josipa i Marije izlazi nam Spasitelj, Isus koji je začet po Bogu Duhu Svetome u Mariji, moliteljici. Josip, muž Marijin, ima čast i slavu jer vodi brigu o Svetoj obitelji i provodi svoju volju kao pravi i zreo gazda, podlažući se Zapovjedniku. 15.11.2015. 07:06