Abrahamova djeca

Prvi čovjek, prva lekcija, Prva zapovijed

Knjiga Postanka, glava 3, redak 1

“Zmija...lukavija od sve zvjeradi što ih je stvorio Gospodin...reče ženi (Evi): Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?”.

Eva pojasni da ne smiju Adam i ona jesti samo s jednoga stabla, stabla spoznaje dobra i zla.

Zmija reče da smiju jesti i da neće umrijeti, to jest zmija reče da Bog nije rekao točno. Adam i Eva imali su pravo izbora, mogli su promisliti tko je u pravu, mogli su reći da je Bog prvi objavio što se ne smije, prije zmije i mogli su provjeriti kako zmija zna bolje od Gospodina Boga Stvoritelja koji dade Adamu da nazove sve stvoreno imenima kojima želi. Ako je Adam nadjenuo ime zmiji, kako sad ona ispada pametnija i od Adama i od Boga ( Postanak 2,20 )?

Adamova i Evina ljubav bijaše nerazvijena, Eva bijaše pomoć Adamu, njih dvoje bijahu čovjek, “ na sliku Božju” stvoren (Postanak 1, 27 ).

Spoznavati dobro i zlo može samo Gospodin. Čovjek “ne razlikuje niti desno i lijevo” ( Knjiga proroka Jone 4,11 ). Bog nam objavljuje da nije na nama da odlučujemo što je dobro, a što je zlo. “Samo jedan je Dobri čije zapovijedi treba vršiti” (Evanđelje po Mateju 19, 16-17 ) i to odmah i bez razglabanja koja samo odgađaju spasenje i produljavaju agoniju. “Nitko tko stavi ruku na plug te se obazre natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje ( Evanđelje po Luki 9, 62 )”.

Početak obraćenja se nalazi u odluci, znatiželji i hrabrosti krenuti za Isusom bez previše straha od indoktrinacije od strane svećenika i ostalih vjernika. Pogani su naučili previše odugovlačiti svojim ispitivanjem argumenata “za i protiv”. Plodovi se zabranjenoga stabla ne kušaju nego se izbjegavaju pod svaku cijenu. Vrlo brzo u takvim prilikama čovjek se uvjeri kako je Bog siguran, dobar i milostiv.

Sveti Pavao tako se je odjednom obratio od progonitelja kršćana do najvjernijega vjernika, teologa i navjestitelja Kristova. Iako je bio znanstvenik i pametovao je u životu, to mu ništa nije pomoglo vidjeti Gospodina i obratiti se već je Bog odredio djelovati na njega izravno i temeljito. No, da Pavao nije bio obrazovan i strašno odlučan, ne bi se toliko trudio obraniti svoje znanje u koje se jako pouzdavao i iskorijeniti prve kršćane, apostole i evanđeliste koji su svjedočili smrti Sina Božjega i navještali Njegovo uskrsnuće jer Ga vidješe poslije smrti živa i uskrsnuloga, a tada Ga Gospodin ne bi niti izabrao i obdario viđenjem ( Djela apostolska, glava 22; Poslanica Svetoga Pavla apostola Galaćanima, glava 1 ). Bog se dokazuje vjerniku njegovim vlastitim iskustvom, snaga vjere predstavlja najbolji dokaz čovjeku za istinitost i opstojnost Božju.

Često su vjernici tradicionalni vjernici i ne znaju kako je težak život agnostika, a ne znaju niti to da je kršćansko svjedočenje vrlo jednostavno. Pogani pitaju kako kršćani znaju sve to što znaju o Bogu. To se pojedinačno i strpljivo tumači u podređenosti poganima. Tu poniznost koju kršćani imaju pred Gospodinom moraju pokazati poganima koji se vole natjecati svojim poznavanjem raznih modernih znanosti i samoga Svetog pisma. Pitanja pogana treba najozbiljnije shvatiti i s punim poštovanjem pa im redom odgovoriti iz srca na svako pitanje. To su činili apostoli, a to čini i službena Katolička Crkva u naviještanju Krista. Činjenica je da se Krist naviješta ljudima preko drugih ljudi i po njima. Vjernici se ne moraju prestrašiti pametovanja znanstvenika, ali moraju ponoviti znanje Katekizma i naučiti kako se čita Biblija jer inače padaju u smrtne grijehe. Zapovijed je Isusova ljubiti Ga svom snagom, umom i srcem dok naši umovi uglavnom ne rade kao poganski. Vjernici ljube Boga svom snagom srca, ali ne i svom snagom uma. Snaga uma im je potrebna za pogane koji su njihovi bližnji jer su žedni Boga, a treba ih ljubiti kao sebe samoga ( Evanđelje po Mateju 22, 34-40 ).

Često kažemo “vidio sam Isusa” ili “Bog mi je objavio”. Činjenica je da vjernici vide Tijelo Kristovo, čak Ga i blaguju, a također duhovnim očima i u srcu vide Isusa u svakom ljudskom biću ( Evanđelje po Mateju 25,40 ). Činjenica jest da se Gospodin objavljuje preko drugih ljudi. I preko vjernika i preko nevjernika Bog ima poruku za nas.

Činjenica je da je pogansko viđenje realnosti drugačije od vjerničkog, ali je također činjenica da ljudima ne piše na čelu vidljivo jesu li vjernici ili nisu, to se vidi po njihovim riječima, ponašanju i djelima. Revan molitelj izgleda, govori i čini drugačije od slabih vjernika ili agnostika. Također nije najbitnije prosuđivati da li je neko djelo ili čin moralno opravdan nego je najbitnije živjeti svoju vjeru jer vjera je način života. No, i nevjera je također način života.

Činjenica je da su vjernici u isto vrijeme i svjetovnjaci, dakle, nisu klerici, nisu kao svećenici.

Služba vjernika-svjetovnjaka je vrlo odgovoran posao, a ne samo provala emocija koje su nestalne i hirovite. Emocijama upravlja razum, a ako se um ulijenio, emocije postaju vodilje ponašanja, govora i djelovanja. Tako se može dogoditi da vjernik-svjetovnjak svjedoči vrlo emotivno za Krista, ali slabo razumno te u najboljem slučaju jednostavno izbjegava ljude koji su znatiželjni ili, u najgorem slučaju, pada pod utjecaj poganskoga gledanja na život i svijet.

Činjenica je da se vjernici-svjetovnjaci prestraše sebe samih pa se ne usude govoriti iskreno o svojoj vjeri, kao da nisu nekako jako sigurni i uvjereni u ono što čine. Činjenica je također da se vjernik pribere u svojoj vjeri tek kada već zađe u kasne zrele godine, a tada ga više gotovo nitko ne pita o Kristu. Također pogani pitaju uglavnom muškarce o religioznim pitanjima pa žene-vjernice-svjetovnjakinje sjede u zapećku za sada, a najviše ih se može vidjeti kako idu na misna slavlja. Tako na vjernike-svjetovnjake gledaju pogani koji uglavnom misle da su vjernici jadan indoktrinirani puk od svećenika. 15. 11. 2015. 22:48

Božje zapovijedi nam izgrađuju moralnost, čine od nas osobe koje se sve bolje i ljepše formiraju. No, također se prvi grijeh razmnožava kao porodično stablo čitavoga čovječanstva u svoj njegovoj povijesti. Tako će biti do Paruzije, Isusova ponovnoga dolaska u slavi ( Evanđelje po Mateju 24, 37-44) kada će se “od dvojice, što budu na polju, jedan uzeti, a drugi ostaviti. A od dviju žena, što budu mljele mlinom, jedna će se uzeti, a druga ostaviti”. Tako su se neka djeca Adama i Eve već poubijala, ali od ostalih se razvija potomstvo, a selekcija je samo Božja volja. Od našega praoca vjere Abrahama razvilo se štovanje Jednoga Boga ( Postanak 12, 1-3), Bog nam je dao obećanje u Abrahamu “da će se sva plemena na zemlji Abrahamom blagoslivljati”.

Bog nam je dao malo vrlo sažetih zapovijedi. Također je rekao: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu ( Evanđelje po Mateju 10,28 )”. 16.11.2015. 00:12