Od Prevlake do Dunava
Isuseki
Riječ, po kojoj Otac stvara sve novo i novoga čovjeka, blaguje se, sluša se i sjeme je u čovjeku iz kojega se rađa kršćanin, vječna duša. To se obraćenje događa u Duhu Svetom koji u čovjeku postepeno oživljava sjeme (krštenje riječi ) mudrosti i umnosti, razuma i znanja, jakosti i savjeta(ovanja), pobožnosti i straha Božjega pomoću pomazanja u zajednici vjerujućih od posvećenoga sluge Božjega.
Čovjek u svome srcu ljubi Riječ Boga, spoznaje sebe i srca ljudi, razlikuje duhove i potrebite milosrđa te naviješta i svjedoči svoj božanski identitet jer Euharistijskim slavljem i molitvama ulazi u otajstveni život Presvetoga Trojstva. Djela, riječi i čini kršćanina postaju drugačija, a kršćaninu pomažu i sakramenti ženidbe i bolesničkog pomazanja te on također temeljito pristupa i sakramentu Pomirenja gdje ga Gospodin rješava grijeha i ostataka nekadašnjega starog čovjeka i pomaže također u čovjeku da zaživi Isus što potpunije; kršćani su isusi.
Onoga časa kada kršćanin govori molitve i sluša Riječ, on pristaje da Riječ u njemu postane tijelom. Kršćanska volja je da u njemu živi volja Boga kojoj se predaje pri što punijoj svijesti i očlišćene savjesti.
Za kršćanina je svako društveno uređenje totalitaristički režim kojemu se on ne može pokoravati jer bi to bilo protiv Boga i Riječi Božje koja je jedina Istina i Život. Kršćanin zato mora biti svjestan da se što manje prilagođava vremenitom svijetu, ali je milosrdan i blag u djelovanju. Najčešće može svjedočiti samo za sebe, odbiti se klanjati lažnim bogovima svijeta, a to ga već dovodi u priliku da navijesti Riječ drugima no, popraćeno je sukobima, naporima i patnjom ako treba.
Povlačenje iz ovoga svijeta kršćanina dovodi do stagnacije, a često blagovanje Euharistije nam daje snage za život i rad. Osim samih sakramenata, kršćaninu pomaže molitva, kontemplacija i vjeronauk.
Različite katoličke akcije pokazuju da se mnogi kršćani ipak previše prilagođavaju ovome svijetu i stvaraju nagodbe i kompromise s totalitarističkim uređenjem i režimom. Ako je kršćanin svjestan sukoba u sebi koji nastaje tim kompromisima, tada padne u grijeh osuđivanja, ogovaranja i slično.
To je stoga što su kršćani međusobno individualni i različiti pa je među njima zajedništvo u Kristu, Božjoj Riječi često malo labavo (osim u molitvi i Euharistiji), ali kršćanin je kršćanin i “u zgodno i u nezgodno vrijeme”.
Od svih kršćana samo je jedan manji dio toliko svjesnih kršćana da znaju da mediji, Antikrist u politici i razne “nazovireligije koje spominju Gospodina Isusa” nisu uopće kršćanske. Stoga u novoj evangelizaciji kršćanima treba čvrstija poduka iako i oni manje svjesni po Riječi Božjoj djeluju jedinstveno u nekim jako važnim prilikama. 17.11.2015. 07:10
No comments:
Post a Comment
just do it