Neka otajstva kraljevstva Božjega
Blagujem Te, Isuse, po Duhu Svetomu, Bogu i u mojemu tijelu i mojem duhu stvara se nova osoba koja postaje dionikom živoga Presvetoga Trojstva, to jest života Oca našega, Stvoritelja svega; života Sina Božjega, Spasitelja duše i tijela moga; života Duha Božjega koji je svet i poziva i mene kao Životvorac vječnosti na život u svetosti, u pristup općinstvu svetih stvorenja, rođenih iz vode i istog toga Duha Svetoga.
Kako ja da budem sveta kad sam prošla kroz sedam zala, preživljavala u zlu sebičnosti, u zlu oholosti, u zlu požude očiju, u zlu pohlepe srca, u zlu ogovaranja, u zlu lijenosti, u zlu zlobe i zavisti, u zlu ljubomore, u zlu pretjerivanja i neumjerenosti te postala pokvarena valjda do srži svojega bića?
Blagujem Te i sa mnom se događa krštenje, prolaz opetovani, rekapitulacija mojih zala. Sve ih vidim jasno, bistro mi je da nisam prije primijetila koliko sam zla, misleći da sve dobro činim i sve najbolje mislim, da sam pravedna, da sam zakinuta za nagradu, da se smijem i lukavo i neprimjetno za sve osvetiti svima i svakome. Vidim da sam preživljavala u noćnoj mori kroz koju sam prolazila više od trideset godina, to je jedanaest tisuća noći ili, točnije, osamdeset i sedam tisuća i šest stotina sati. Prolazim kroz te mučne sate i minute još jedamput i za taj prolaz i ponovno proživljavanje zla potrebna mi je samo jedna sekunda: sve vidim pred Tobom, vidim sebe, nedostojna pozvati Te, zazvati Te, a još manje dostojna primiti te u svoje grešno tijelo. Sigurno Ti je muka od mene.
Tada mi govoriš. Ljubav ne poznaje moje mučne trenutke i ne spoznaje moje grešno tijelo s nerazvijenim duhovnim životom u kojemu se naglo budi uspavana savjest. Ljubav mi pomaže da se prestanem mučiti samooptuživanjima. Ljubav je pod mojim krovom da me provede kroz taj osjećaj i tu spoznaju blagovanja Krista koji je Riječ Boga živoga. Trese me, budi me iz letargije, podiže me iz nekoga medvjeđega zimskoga sna dok ja samo krajičkom svijesti naslućujem da mi netko nešto želi reći, nešto kao: ’Diši, samo diši; udahni, ispruži ruke, otvori dlanove, opusti srčani mišić, prestani se osuđivati, progledaj i slušaj, samo slušaj: prolaziš kroz bistru vodu koja te kupa i pere jer si sva uronjena u svoje grešno tijelo, a sada samo uranjaj u tu vodu i operi se u njoj’. Riječ Božja mi dopire do mozga koji je sav zasićen ljudskim riječima, mnoštvom jako pametnih ljudskih riječi. U Duhu Svetom čujem da su mi oprošteni grijesi i da sada idem i ne griješim više.
I kao što ja dolazim pred Boga i ulazim u otajstveni Božji život vječnosti, tako i Bog ulazi pod moj krov, nalazi si dovoljno mjesta da se kod mene nastani. Od Njegove širine i visine postajem svojim tijelom tanka i pognuta, i dušom skrušena, duhom poučljiva. Moje tijelo je naglo ostarjelo i suši se; moj duševni život tek se rađa jer duša bijaše sva izmrcvarena, preplavljen jadom i kajanjem, a moj duh gleda gdje će se osloniti na neku čvrstu točku jer se našao u zrakopraznom prostoru. Čvrsta točka je Zakon Kristov, duša se smiruje, a tijelom postajem kršćanka-znak da je pod mojim krovom sam Isus, postajem znak za zemlju, znak za ljude, znak za svijet. Preda mnom svijetli bijeli križ, Križ Kristov.
Nigdje ne pripadam, a u svemu postojim. Hranim se Svetim pismom, zahvaljujem i progovaram svoje zahvale. Postajem moliteljica. Postajem ovisnica.
Umire ono grešno tijelo, umire na žalost ovoga svijeta čije opsjedanje je sve suptilnije. No, ja vidim jer sam malo progledala i jer se predajem Bogu svome; vidim Njegovim očima, slušam Njegovim sluhom; mislim Njegovim srcem; govorim Njegove riječi; hodim Njegovim putevima. Već odavno sam ozdravila, dobila uslišanja, otjerala đavla iz sebe, ali kušnje postaju izazov kojemu ne mogu odoljeti. Radujem se jer su te suptilne kušnje samo siguran znak da se nalazim na dobrom putu u svetost, u zajedništvo svetih.
No comments:
Post a Comment
just do it