Između dvije godine

Između početka i završetka godine imamo četiri godišnja doba, nekoliko slobodnih dana i jedan godišnji odmor.

Između završetka godine i početka iduće godine imamo razdoblje iščekivanja, doček i povratak u slavnu kolotečinu.

Sama moliteljska godina čitava je u znaku Uskrsa, ali je također razdoblje između dvije godine trenutak koji traje četrdeset zemaljskih dana. Kako bi to bilo da Doček Nove godine potraje dulje od dvije noći? Kako bi to bilo da čitave iduće godine opet nešto slavimo?

Izražaj “slava” znači nam obično nečiju popularnost, a “slaviti” nam često znači dobro jesti, piti i zabavljati se.

U moliteljskom životu slava se može odati samo Bogu i u svim slavljima slavi se samo Gospodin Bog.

Slava često označava koliko je netko ‘težak’, koliko je bogat, koliki ima rejting, koliko je lijep i sjajan i na kojem je društvenom položaju.

Krist Kralj nosi na sebi veliku težinu, sramotu križa; On je siromah koji ne živi od svojih ideja i od svojega rada; uglavnom svi planiraju kako će Ga ubiti; toliko je odbojan da Ga na križu ne može nitko gledati; ako tko kaže da je Kristov, izgleda kao zanesenjak i idealist; svi ‘slavni’ ljudi o Njemu su rekli svoje dojmove iako o Kristu nitko nije kompetentan govoriti, nitko Ga ne može definirati jer On je sam jedini slavan, prezire svjetovnu čast i Bog je koji je definirao svijet.

Svijest Kristovog molitelja o Kristovoj slavi pretvara se u dostojanstvo i čast samoga molitelja Kristovog. Vjernost Kristu, Gospodinu budi tu čast i Božja je zapovijed najveća slava molitelja. Zato je proglašavanje svjetovne slave bilo kojega čovjeka već pad molitelja u idolopoklonstvo, a pridavanje važnosti i slave bilo kakvoj stvari ili pojmu jest bogohuljenje, praznovjerje i pakleno djelo.

Ipak, u jedinoga Slavnoga na visini može se vjerovati, može se o Njemu govoriti, može se s Njime i razgovarati. Štoviše, tko razgovara s Kristom Kraljem, ne pada samo tako u grijeh ili u pogrešne predodžbe o životu i svijetu već ulazi u tajanstveno zajedništvo kojemu vrijedi posvetiti više od dvije noći, više od godine dana, čitav život.

“Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene Mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te ‘otada sjedi s desna’ Božjeg prijestolja!”

(Poslanica Hebrejima, glava 12, redak 2)