Žrtva za drugoga - jedina pobjeda

Gleda li čovjek neprekidno u sva zla na ovome svijetu, sigurno će doći do zaključka kako njegov život nema smisla jer niti jedan čovjek sam pred sobom nije zao i nije mu prirodno velika i stalna zla promatrati. Niti jedan čovjek nije niti toliko umišljen da misli da je najbolji čovjek na svijetu. Svaki čovjek ima u sebi realan pogled na sebe samoga. Ne može vjerovati niti lijepim iluzijama, ali ne može vjerovati niti u neprekidno zlo koje rađa nova i nova zla.

Ako se čovjeku dogodi osobno zlo, i tada se suočava s njime realno, a ako je bogobojazan, tada se još lakše suočava s besmislicama zla i sa zlim i besmislenim idejama te vidi na sebi samome kako je besmisleno ubijati ljude čak i kada su učinili nešto strašno, a naročito tada kada su nevini.

Biti svoj znači uvjeriti se da je tako dobro živjeti, iz svojih uvjerenja, vjerskih, domoljubnih, idealističkih. Ne može se u ime mira i dobrote činiti zlo. Ne može se optuživati nekoga zato što živi po svojim uvjerenjima, a pri tome ne šteti okolini i ne ranjava nikoga, niti ubija. Ne može se ubijati pod parolama slobode i brige za opće dobro jer je to besmislica. Ako netko ubija, neka prizna da je ubojica. Ako, pak, ubijanje drži manjim zlom i rješenjem svjetskih problema i problema zla u svijetu, osjeća svu besmislicu takvoga načina gledanja i života, uglavnom svjesno, ali često i s jako malo svijesti. Parole koje govore da se ubija zbog mira i zaštite nemoćnoga naroda samo služe ubojicama da si bespomoćno uguše glas savjesti.

Svaki čovjek ima savjest koja najčešće nije tako pogrešno formirana da bi došla do besmislenih zakljkučaka. No, ako se neprekidno gleda u zlo, dolazi se do zaključka da život ne vrijedi i nema smisla.

Za onoga koji živi po svojim realnim uvjerenjima, život njegov uvijek ima smisla, svaki trenutak njegova života ima smisla, a čak i u nasilnoj vlastitoj smrti takav čovjek vidi smisao jer zašto bi promijenio svoja uvjerenja po kojima je živio čitav svoj život. Ubojica traži često od mnogih ljudi da promijene svoja uvjerenja ili će umrijeti. No, čak i kada netko izgubi svoja uvjerenja, ubojica ga ipak ubije. Tražiti od čovjeka da promijeni svoja uvjerenja jest nemoguće i to je ono što nema smisla i to je čin koji ubija ( Druga knjiga o Makabejcima 7, 1-30 ) .

Onaj koji promatra neprekidno zla ovoga svijeta, ne vjeruje da čovjek do njega ima dobre namjere i ako mu taj čovjek povjeri nešto, ovaj koji ne vidi smisao svoga života jer promatra zla ovoga svijeta ne može djelovati razumno i prestaje stvarati bilo što pametno u životu ( Evanđelje po Mateju 25, 14-30 ).

Ubijanje je, dakle, moguće provesti vrlo sofisticirano i istančano, ubojica je onaj koji prisiljava čovjeka na nešto što nema smisla.

Prvi i krajnji Smisao je Gospodin Bog, Stvoritelj svega. Čovjek koji gleda u Boga, uvijek vidi smisao svojih uvjerenja, života i stvaranja. Ubojica to ne vidi, on je zarobljenik svojih besmislenih čina koje sam pred sobom ne može opravdati. Takav uništava bilo što stvoreno jer takav ubojica nije sposoban stvarati. Takav ubojica nije siguran da li je dobar ili zao ovaj svijet ili on sam, on nema svojih uvjerenja iako često uvjerava druge da treba ubijati iz nekog uvjerenja. Ne, ubojica nije sposoban imati uvjerenja, bilo kakve ideale, a najčešće je postao ubojica zato jer je previše gledao zla ovoga svijeta.

“Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte!... (Evanđelje po Ivanu, glava 14, 1 )! ... ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet! ( Evanđelje po Ivanu 16, 33b: Isus pobjednik ) !”.