Kristali u pijesku

I dalje ti pjevam pjesme, ljubavne balade

jer je meni stalo pjevati o putu mira

kojega mi klasik vraća, a čežnja krade,

koji nije uvijek predmet moga odabira.

Taktovi  s pianina majstorski me vuku

onim dobro prepoznatim stazama

gdje sam molitvu ti pronašla u muku

što zavlada svim ovim oazama

po kojima kročim bosonoga, ne baš tiha.

Ipak čujem, čak i kada vičem jako glasno,

kako Nebo spušta nadahnuće stiha,

a taj dio kapne kao znanje prvoklasno

po kojem te, daleko sakrivena, još tražim

jer sam zaljubljena slijepo, gluho

i još nazivam te imenom najdražim

koje spoznaje se istančanim sluhom

za sve molitve, do Boga koje dopiru.

Čak i strune, čak i tipke glasovira

ponekada se tom nazivu još opiru,

ali samo Nebo te akorde jošte svira.

Smiješno li je biti zaljubljena, a bez ona plašta

koji bi prekrivao mi mane, isticao neku prednost.

I još tužna pred tobom ta misao mi tašta

kad te ne bi štitila sva tvoja čednost.

Kao sretna beskućnica i prosjakinja kod isposnika

molim za sve mučenike pred njihovim Kraljem.

Tražim tebe da se predaš, a ne mrse milosnika;

tražim više, manje na slijepo i ništa ne dajem

ili to je samo odgoda mi dok ne povijem se više

da dostignem kao tvoja ona ista vratašca;

pred njima se razderani zastor njiše

kroz njih teku mnoga zaljubljena srdašca.

Sve to znaš, a još uvijek moje riječi pratiš,

čuvaš budno moje molitve i zazive

kao da ih prepravljaš sve dok mi ne vratiš

one prave tekstove i njihove nazive.

12.11.2015. 23:21