I dalje ti pjevam pjesme, ljubavne balade
jer je meni stalo pjevati o putu mira
kojega mi klasik vraća, a čežnja krade,
koji nije uvijek predmet moga odabira.
Taktovi s pianina majstorski me vuku
onim dobro prepoznatim stazama
gdje sam molitvu ti pronašla u muku
što zavlada svim ovim oazama
po kojima kročim bosonoga, ne baš tiha.
Ipak čujem, čak i kada vičem jako glasno,
kako Nebo spušta nadahnuće stiha,
a taj dio kapne kao znanje prvoklasno
po kojem te, daleko sakrivena, još tražim
jer sam zaljubljena slijepo, gluho
i još nazivam te imenom najdražim
koje spoznaje se istančanim sluhom
za sve molitve, do Boga koje dopiru.
Čak i strune, čak i tipke glasovira
ponekada se tom nazivu još opiru,
ali samo Nebo te akorde jošte svira.
Smiješno li je biti zaljubljena, a bez ona plašta
koji bi prekrivao mi mane, isticao neku prednost.
I još tužna pred tobom ta misao mi tašta
kad te ne bi štitila sva tvoja čednost.
Kao sretna beskućnica i prosjakinja kod isposnika
molim za sve mučenike pred njihovim Kraljem.
Tražim tebe da se predaš, a ne mrse milosnika;
tražim više, manje na slijepo i ništa ne dajem
ili to je samo odgoda mi dok ne povijem se više
da dostignem kao tvoja ona ista vratašca;
pred njima se razderani zastor njiše
kroz njih teku mnoga zaljubljena srdašca.
Sve to znaš, a još uvijek moje riječi pratiš,
čuvaš budno moje molitve i zazive
kao da ih prepravljaš sve dok mi ne vratiš
one prave tekstove i njihove nazive.
12.11.2015. 23:21
No comments:
Post a Comment
just do it