“Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta”, reče Isus Pilatu dok su Ivan i Isusovi sljedbenici, zajedno s Marijinim uzdrhtalim srcem, pratili suđenje. Marija sve je slušala, pospremala u srce i iščekivala od svoga srca porođenje Isusove riječi, zaključak i rezultat svih Isusovih izjava koje je u srcu sakupljala.
Pilat Ga upita kakv je On to siromašni i ugnjeteni kralj jer bijaše ogrnut plaštem kojime Mu knez Herod ovoga svijeta ogrnu uspravna ramena. Pilat, veliki vojskovođa i glavni upravitelj, vidi karikaturu nekog zanesenjaka, a Marijino srce kliče: “Da, On je moj Kralj, ja najbolje znam da nije od ovoga svijeta i da se rodio među nama po volji Gospodina, Boga Svevladara.” Da, rodila je Onoga koji nije od ovoga svijeta, ni od želje muževljeve, ni od volje tjelesne, ni od krvi.
Marija, pripadnica prastarog židovskog izabranog Božjeg naroda, puna spoznaja o zakonima koje taj narod slijedi i puna spoznaja o prorocima i njihovim navještajima Mesije, Kralja jedinoga neba i zemlje; Marija koju najveći prorok naroda pozdravi dok još u Elizabetinoj utrobi bijaše; Marija, koja sve zna i drhtavim srcem moli Oca našega na nebesima da Njegovo kraljevstvo dođe i volja Njegova, ma kakva bila i ma kako izgledala, da sada hitno i odmah dođe, što prije jer bi srce njezino moglo puknuti od boli dok promatra suđenje svome vlastitome Sinu i već ona sakuplja svoju molitvenu duhovnu snagu koja bijaše oduvijek velika jer Marija je bila puna Duha Svetoga, puna milosti i darova Božjih. U Duhu Svetom gleda Sina svojega naroda iz kojega je potekla kako šuti pred svijetom.
“Neće Ga razumijeti”, spoznade: “Neća razumijeti jer je oruđe u rukama njezina Sina, jer je razlog i povod koji je potreban i neophodan u povijesti spasenja svih ljudi koje Gospodar, Bog nad vojskama evo, sada pripravlja po Sinu svome”. Marija spozna u svom srcu, usred silnih molitvi, da kraljevstvo Božje dolazi.
Isus progovori: “ Rođen sam da svjedočim za istinu”.
“Tako je”, zaigralo je Marijino srce: “Kraljevstvo koje nije odavde je jedina istina za ovaj svijet, za Pilata i upravitelje koji stvaraju svoja mala smiješna ratoborna i osvajačka kraljevstva”.
Suđenje nije pravedno, Pilatova riječ nema autoriteta, a Isus, koji nosi sav autoritet svijeta, naviješta mirno svoje kraljevstvo iako će presuda čitavoga naroda Božjega prevagnuti: “Mi ne smijemo ubiti, trebamo saveznike i ubojice kojima nalažemo da se Isus ubije”.
Marija pokleknu i pade od te spoznaje: narod iz kojega je potekla i koji je očekivao svoga kralja, vapio Bogu da mu pošalje Mesiju, sada odbija sve što je vjekovima iskao, poništava sam sebe, svjedoči sam sebe kao glavni svjedok optužbe koju je pripisao Bogu.
A Branitelj, Duh Sveti napuni Mariju nadahnućem: da, past će osuda, ubojice će poslušno izvršiti sramotan čin, a Bog već otpisuje svoj izabrani narod za dulje vrijeme. Marija plače, boli je ono što predosjeća da se može dogoditi. Mač joj presječe dušu, ali u Duhu Svetom zna da kraljevstvo Isusovo dolazi, makar se tako grubo porađa u ovome grubom svijetu. Marija zna i plače, ali i okreće se Ivanu i apostolima, stadu malom i moli. Moli da Bog pošalje svima njezinu snagu i znanje, Duha Svetoga.
Marija u srcu već je u kraljevstvu Isusovom, oko nje mnoštvo sljedbenika Kristovih: mučenici, siromasi, žene. Isus će poslati Duha svoga, nastat će Saziv, za sve ljude otvoren, nastat će nova zemlja i novo nebo, Crkva Kristova koja neće biti od ovoga svijeta i koja će jedina svjedočiti za istinu i bit će napunjena Duhom Svetim, nerazumljiva državnicima i građanima koji će tražiti i plaćati ubojice svoje u nastojanjima da unište zemaljskim oružjem ono što se ne može ubiti, vječno kraljevstvo Isusovo, kraljevstvo u kojemu je Bog uslišio Marijine molitve i uskrsnuo našega Kralja kao jedinoga Pravednika. 21.11.2015. 05:59
No comments:
Post a Comment
just do it