Usred kolonizacija, migracija i ratova počela je nova povijesna godina. Kako se drugačije mjeri vrijeme u svijetu, tako svatko po sebi računa datum rođenja Isusova, odnosno početka neke nove ere. Po svijetu čitavome vlada mnoštvo bogova, događaju se osvajački antički pohodi, egipatski pad u rimsku provinciju, pljačkaški pohodi barbara, indijanski mayanski ratovi, kinesko-mongolski ratovi, a Feničani, koji su već otkrili Baltik, Ameriku i oplovili Afriku, otkrivaju da se na Južni pol ne može i zovu ga krajem svijeta. “Ledeni krajevi svijeta” okružuju toplu betlehemsku špilju, dušu svijeta, jedino svjetlo dobra, pravde i mira. No, nitko ne zna za nju, iako su pomorci i trgovci vrijedni, ratnici i osvajači su hrabri, mislioci i filozofi znaju za pojam platonske duše, ideje i nevidljivoga te se pitaju gdje je aristotelovski “prvi pokretač” svega svijeta i života.
Svijetom hara duboka noć i mrak. Mama Marija i tata Josip nalaze se pokraj svojega novorođenoga djetešca, ali znaju da nije njihov na onaj način na koji su sva druga djeca mamina i tatina. U Betlehemu, “kući kruha” (hebrejski: beyth=kuća + lehem=kruh) za čitav svijet koji zbog kruha ratuje, nalazi se betlehemska štalica koja svijetli u okolnom svjetskom mraku. Iznad nje se pojavljuje velika zvijezda Davidovog Izdanka po kojoj tri mudraca s istoka pronalaze judejskoga namjesnika nad narodom i pitaju ga gdje je to novorođenče, novi kralj da mu se poklone i narodni književnici i svi raspoloživi glavari svećenički potvrđuju da se ima roditi po riječima proroka “vođa” i “pastir” naroda.
Duša svijeta dočekuje svoje roditelje u nadi koja je ispunjena radošću, dočekuje i privlači veliku zvijezdu koja dovodi one mudrace da joj se predaju u ime oružja i ratova, u ime nastradalih i tjeskobnih i u ime svih bogova svih naroda. Svi se oni prigiblju nad bodljikavim jaslama svijeta i postaju bijeli, sveti i lica im svijetle jer gledaju u djetešce, ali duša je svijeta nevidljivi prvi pokretač svega i obrtač ljudi. Mir se spušta kao sveta rosa na Kuću kruha i širi se preko onih ledenih rubova pa svojom toplinom otapa besmisao ratovanja, čak i među bogovima. Duša svijeta ne može ući u te ratove, ali dopire do života ljudi neposredno, lako i jednostavno, kao prva ljudska osobina, kao nevidljiva misao, kao razum i zdravlje bilo kojega čovjeka, kao neka spontana riječ i prvi glas kroz malo djetinjega živog plača i jecaja čovjeka koji se rodio i našao u naručju majke jer ona već razgovara s njim, njihove dvije riječi, riječi dviju duša kao da su jedno. No, duša svijeta odabra sebi najfinije mjesto kruha i vina kako bi se dogodilo opet čudo, nepoznato povijesti: nakon utjelovljenja po Duhu Svetome, događa se tjelesno i materijalno rođenje od Djevice, a slava postade poslije vidljiva te preklopi rubove svijeta, dostižući do svoga jedinoga pravoga Tate i Majke koji poručuju nesretnim bogovima svemira: danas vam se u Kući kruha rađa Izdanak kojega svi tražite. “Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi (Lk 2,14)!”.
I sve više svjetli još i danas u tami i tama Ga ne obuze. 24.11.2015. 10:55
No comments:
Post a Comment
just do it