Tvoja suza budi moje osjećaje,
Tvoja ljubav mene podiže i ruši;
samilost mi Tvoja krila daje
u životu mome, to jest mojoj duši.
Kad si zaplakao nad mojim tegobama,
shvatila sam da me Tvoja suza spašava.
To su osjećaji Boga kojeg teško slama
sva nepažnja, grijeh se moj razglašava
kao uzrok mome svakodnevnom padu.
Grijesi moje braće sastaju se s mojima
i to nas rastavlja, ponižava Tvoju nadu,
Tvoju ljubav što Ti se iz oka otima.
Ti plačeš, sve Te duboko i nježno dira
jer ugledao si uništenje svoga grada,
jer Ti gledaš razorenje vjetropira,
razorenje svoje ljubavi i rada.
Nisam znala da postoji kamen na kamenu,
brat moj i ja morali smo graditi,
ljubiti se, a ne plakati na ramenu
razarača koji mora nam se gaditi.
Volim gledati tu Tvoju ljudsku suzu;
Ti zaplaka, gotov da se smiluješ,
ali znaš da skinuo si svaku moju uzu,
vratio mi život kojim obiluješ.
Samo ja to ne znam, niti braća moja,
da si pripravio novi grad za nas,
da je milosrđe Tvoje veliko bez broja,
da je Tvoja nježna suza naš jedini spas.
20.11.2015. 03:26
No comments:
Post a Comment
just do it