Kaljuža

Kaljuža

Kada krenem jednom spuštati se niz to brdo,

gorjet će mi strpljenje pod petama

koje skupljala sam kao divlje krdo

retardiranih zmajeva u četama

koji totalno su ludjeli u meni bezkonačno

dok sam trudila se svijetu nešto reći,

postavljati pitanja oprezno i mlačno,

a šutnja me svijeta nije prestajala peći.

Uspinjala sam se samo snagom

dobre volje i prekaljene samokontrole

dok su drugi lako išli mojim tragom

iako svi imali su visoke škole.

Sad se pitam zašto su me tlačili

kad su znali da sam nesposobna,

zašto su mi napredak zavlačili,

nudili mi znanja kobna

mjesto da su samo rekli mi sljepoće,

pustili me krčiti mi dio svoga puta.

Zašto pričali su ‘sve se može kad se hoće’

i postavljali mi pravila prekruta.

Kada krenem raspuštati si moje zmajeve,

gorjet će sve trulo na toj cesti,

stvorit ću si vatrene krajeve

i na svoje mjesto sjesti

makar ja sam smiješna neznalica.

Silni mozgovi samo će se rastopiti,

velika su znanja samo pusta trica,

u kaljuži mojoj će se utopiti

gdje uglavnom  njina zloba obitava

i prokletstvo umišljenih pametnjakovića

dok ja gledam  u nebesa plava.

Tamo sjedim i uživam anđeoska bića.

13.02.2015.  08:55