Kraljevstvo za trenutak sreće

Kraljevstvo za trenutak sreće

Za moje skromne, unižene sposobnosti,

za moj život, tako nekompletan,

još od vremena neduhovnosti,

i za jedan trenutak sretan

odlučila sam ponuditi kraljevstvo,

jedno od onih veoma plodnih ravni;

nikako ne i kamenje, moje nebestvo,

i prodati čak dio pogleda s visoravni.

I onako već dobro znam, nitko volje nema

poslušati moju ponudu bez prezentacije

jer ne znaju što se od te ponude sprema;

možda to sve ne drže plodovima demokacije.

Pa da, u mojoj demokraciji ne moraš kupiti

nikakav proizvod nego samo sebe dati,

pregledati teren i do njega se malo potruditi,

pogledati na nizine svijeta da bi nešto znati.

Eh, u tim nizinama sam zapela

kao da me je mreža zamke poklopila

i čekam samo od dana svitanja bijela

da bih strpljivo preživjela i ona stara bila.

  

  Odlučila sam ponudu razglasiti

tek da prestane ovo čekanje

čiji prekid me može spasiti,

može mi dati neophodno, malo spoznanje.

Dajem kraljevstvo za konja

kako bih preletjela sate

i sva sreća da ne čuju bića gornja

koja visokim letom prostor krate

jer oni i bez ponude visoravan poznaju.

sjećaju se moja obijeljena kamenja,

svjesni su da mi često kisika dodaju

i nikada mi ne bi oduzeli sveta znamenja,

ali bilo bi to strašno neugodno

kada bi čuli kako pod mrežom dolje urlam.

Možda bi jedino bilo ako zgodno

kada bi spržili sve noći i donijeli mi odmah sunca plam.

19.02.2015. 17:38