Ako jednoga dana kažem sve o sebi, možda mi padne na pamet da sam nešto izostavila. Sve ono što nisam rekla zapravo me je i poticalo na pripovijedanje. Želim kroz sebe ispričati sve one priče koje su promicale preda mnom. Zbog toga nikada neću dovršiti priču o svom životu.
***
Kao da stojim pred Ukazanjem koje mi pokazuje more koje gori i u kojem zapomažu mnogi ljudi. Ne vjerujem jer znam da samo zbog jednog jedinog, malog dobrog djela Bog spašava ljude od pakla. Taj se čovjek nije rodio koji je uvijek i sav grešan.
Pred nekim ljudima sam se sledila. Pokazali su mi što je to smrt. Nisu ništa primijetili dok smo čavrljali, ali ja sam znala da gledam đavla. On je smrt, nepostojanje i trulež. Kad se govori o đavlu, on ima iluziju da vlada i onda je lijep, toplokrvan i inteligentan. Parazitira na čovjeku. Biblija govori o zlim dusima, to je znakovito. Kada Isus dolazi, ta množina bježi i propada.
Isus je sam na Golgoti. Samo Bog može stajati sam.
***
Ako gledate to pakleno more, znači da niste u tom kotlu u kojem se kuhaju ljudi već na nekoj udaljenosti. Gledanje paklenih muka je blagoslov koji potiče dušu na obraćenje ka boljem, na vraćanje Bogu.
***
Živim u tako divnom svijetu, gledam skeptike oko sebe i divim se kako su sretni.
Ljudi govore da sa samcima nešto nije u redu, da su zločesti i nesretni. Ne znaju to pojasniti. Ne znaju zašto je strašno biti sam.
Samoća je velika usamljenost u društvu. Ljudi koji su s vama očekuju da budete protiv nekih drugih ljudi. Ako volite društvo drugih ljudi, oni prvi se razočaraju. Osjete se napuštenima, usamljenima. Čovjek mora naučiti povremeno biti sam, primjerice pet dana u mjesecu ili dva sata dnevno.
Bog je rekao da nije dobro da čovjek bude sam. Čovjek je najbolje stvorenje kakvih mora biti u izobilju jer takav je Bog.
“Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti ( Mt 6,6 ).”
No comments:
Post a Comment
just do it