Nikad više

Nikad više

Od kada sam krenula do svijeta bijela,

nalazim sve češće svakojaku narav

koja uništava život, dobra cijela

što ga ja gomilam kao ugljen garav

da bi bio gorivo za pokoljenja.

Tek sad vidim vrijednosti mi nacije

koja odavno je pristigla do zrenja,

još od one davne aristokracije

što nas i dan danas uči

što je dobro, što je puno bolje.

Novi vrli svijet me muči,

samo bludi, ucjenjuje i kolje.

Možda reći ćeš mi da sam fašistica,

a ja samo prosim Boga redovno,

svjesna da je sve pred Njime ništica.

Tu bar nema nešto sporno,

ali svijet to baš i ne shvaća.

Dobila sam svetu zemlju ja na dar,

samo zato da mi Bog uzvraća

za moj posluh, služenje i mar.

Griješan li si, svijete, stigla te je kazna,

nećeš obećane zemlje ugledati.

Ta, za tvoje grijehe prvo Proviđenje sazna,

nema se tu što raspredati.

Ta, zbog toga ti toliko prijetiš,

jer si nesretan i ljubomoran

čak i kad se Boga dragog sjetiš

pred kojim ti grijeh tvoj zoran.

Sada išteš sebi opravdanje

da bi uzdigao grijeh na veliki tron,

toliko ti je neznanje

jer od Pravde to je otklon.

 Tražiš sebi saveznika,

siliš ljude na krvava rješenja;

ucjenjuješ postavljenog vijećnika

da opravda tvoja uniženja.

Smiješan li si u svoj svojoj nemoći.

Zar pomišljaš da si jači

i od gnjeva Boga koji će na vrijeme doći

da ti planove pomrači?

Zemlju imam kao baštinu,

bogata je izobiljem.

Znanje dobila sam, vjeru i vještinu

koja nikom nikad nije plijen

jer je nebeski joj dom,

u kojem ti nikad mira nema.

Stoga uvijek doživljavaš slom.

Mene Bog za vječni život sprema,

Njemu sada čak i tebe prikazujem

jer ja nisam sudac nego samo prolaznik.

a svijetu ništa ne dokazujem.

Živjeti u Bogu najljepši je praznik.

Možeš i u svijetu nekoga pridobiti,

ali ja o tome više ti ne marim.

Sjećam se da  mene htio si orobiti

da ti ljubavi podarim.

Jednu imam privilegiju,

sada dobro vidim tvoje lice

koje stalo je pred anđeosku legiju.

Nikad više tvojih laži, kukavice.

03.02. 2015. 08:21