Krhotine
Preklopila se zemlja ispod mene
kao da ću odmah tu nastradati,
a zapravo odriješila se tvrdokorna spona.
Na ulicama pratile su krhotine mi zjene;
veći komadi počeše padati,
sitni se razletješe pod oblake neba ona
koje nestajaše zbog užarenih sunčevih zraka
i zbog zasjenjenja mrva koje lete
kao da ih Božji prst upućuje.
Brzo nakon kratkotrajna mraka
više ne bijaše sila koje prijete
nego samo spoznaja što putuje
puno dalje, puno brže od materije:
nisam valjda samo oživljena glina,
jošte gledam u propasti znake,
sloboda mi neka otvara arterije,
srce pada sa svog klina,
klijetke dobivaju potisnike jake
i to silno blago zemlje postaje mi slabašno
dok se duhovna mi krila šire
jer sam uvidjela si navezanosti
na sve ono što je važno strašno.
Strah i sreća u meni se mire,
Bogoljublje više je od znanosti
koje uči mene letu krhkom,
koje podučava mene povjeravanju,
koje uči mene velikoj slaboći,
a ne hodu po tlu čvrstom,
a ne zakonitom provjeravanju,
a ne gomilanju veće moći.
15.02.2015. 20:58
No comments:
Post a Comment
just do it