Veza
Sada opet tu sam
kao razgranata krošnja bora
koju otkrila sam blizu mene.
Još ni ne padam u san,
želja proći mora
da te povučem u svoje sjene.
Opet sam se vratila
i sve ljepši svaki mi je povratak.
Ovoga puta čula sam ti svetinje.
Čak sam pozdrave ti malo skratila,
pomilovao me ruže vlatak
pa sam pobjegla od svjetine
što me drži na svojim ramenima.
Nisam sposobna za razgovor.
Sutra ću već opet prići
svojim molitvama, svojim stijenjima
da mi čuješ novi govor.
Na vrijeme ću točno stići
da ti mognem odgovoriti
iako mi nema riječi prave.
Predajem se bez namjere,
Bog će znati što ću zboriti.
Kao oganj s neke lave,
predat ću ti dokaz vjere.
01.02.2015. 21:05
No comments:
Post a Comment
just do it