Tebe, Gospodine, žeđam

Slavne riječi ne bih izricala,

samo onu molitvicu dragu,

s usana mi stalno curi.

Ne daj, Križu, da bih sebe isticala

kad ja imam Majku blagu,

Boga svoga koji k meni žuri.

Kad ja imam sve što stoji,

sve što jesam, što se ne ponavlja

već je uvijek dah svježine čiste

koju slaba vjera teško goji,

koju srce vrlo lako zaboravlja.

Da mi nije Tebe, jaki Bože Kriste,

nikad ne bih znala protepati,

puzati i pokleknuti lako,

ne bih mogla Nebo naći,

niti zloga duha otjerati,

često vjerovati bezumno i jako,

dragoj duši njenom srcu zaći.

Zbog Tebe sam ljudsko srce zadobila

jer si Ti u meni, a u Tebi ja,

slaba kao trska prelomljena.

Sebe ja sam rado zarobila

jer u meni samo dah Tvoj tinja,

jer sam kao duša srca nevoljena.

Tu sam da Te, milo moje, predam

kako god sad znam i umijem,

kako Tvoj me glas uputi;

i da Te prepoznam, da Te gledam

najviše što mogu ili smijem

kad se nađem tamo gdje su Tvoji skuti.

31.12.2019. 18:00