Friday, December 6, 2019

Isusove ruke



Sa mnom ne može poći nitko
u doline, mirisne od meda,
po kojima nektar curi
kao izvor bistar ili vino pitko
da otopi obraze od leda
i da onaj sastanak požuri


kojem samo tada mogu prići
kada grijesi s mene se odlijepe.
Niti ja ne mogu ni s kim
kao vjerna pratilja otići
sve do ruba takve kote, slijepe
i nevidljive u pogledima prostim.


Ne znam koga boli, u kome je mir;
ne zna niti neki drugi smrtnik
osim onog što se nagledao svega
jer to je njegov poziv, njegov odabir:
da sa svima bude zadnji putnik
i da duše k sebi dozovu tad njega,


kad pripravljaju se preobrazbi
koju ta dolina potpomaže.
On će znati, s nježnošću i Riječi,
otpratiti dušu ka nebeskoj glazbi
dok na svijetu jošte mnoga duša zapomaže;
on će ponuditi te nebeske mliječi.


Zato prisutna sam u tom Zboru da bih znala
da je ovo možda posljednji mi čin,
završni od blagovanja čas.
Ovdje svaka ljuska od mene bi spala,
ne bih našla sebe u dolini ne znam s kim
već na ruke Boga pala bih u spas.
06.12.2019. 18:31



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts