Sa
mnom ne može poći nitko
u
doline, mirisne od meda,
po
kojima nektar curi
kao
izvor bistar ili vino pitko
da
otopi obraze od leda
i
da onaj sastanak požuri
kojem
samo tada mogu prići
kada
grijesi s mene se odlijepe.
Niti
ja ne mogu ni s kim
kao
vjerna pratilja otići
sve
do ruba takve kote, slijepe
i
nevidljive u pogledima prostim.
Ne
znam koga boli, u kome je mir;
ne
zna niti neki drugi smrtnik
osim
onog što se nagledao svega
jer
to je njegov poziv, njegov odabir:
da
sa svima bude zadnji putnik
i
da duše k sebi dozovu tad njega,
kad
pripravljaju se preobrazbi
koju
ta dolina potpomaže.
On
će znati, s nježnošću i Riječi,
otpratiti
dušu ka nebeskoj glazbi
dok
na svijetu jošte mnoga duša zapomaže;
on
će ponuditi te nebeske mliječi.
Zato
prisutna sam u tom Zboru da bih znala
da
je ovo možda posljednji mi čin,
završni
od blagovanja čas.
Ovdje
svaka ljuska od mene bi spala,
ne
bih našla sebe u dolini ne znam s kim
već
na ruke Boga pala bih u spas.
06.12.2019.
18:31
No comments:
Post a Comment
just do it