Solitudo

Godinama, danima

ljubavna poema

živi bez kanala;

poput izvjesna bohema

mea bella anima

ostavila se anala.

Vani plešu kolo,

igra se i polka

dok se rađa Mesija...

I ja pjevam solo,

to mi stara boljka,

a nije depresija

jer me uvijek ima

u nekoj mjeri,

jer mi duša ljubi

pa poželim svima

buđenje u vjeri

da se ne izgubi

Božje veličanstvo

u toj malenosti

usred puka.

Ta je vjera jamstvo

da će sačuvati kosti

poslije raznih muka.

Zaplešimo sad valcer

pa se tiho skruši,

ti, pobožni svijete,

jer ne nosiš ego alter

u toj jednoj duši.

Dobit ćemo Dijete,

Spasitelja krasna

koji silazi baš nama

s velikim trudom,

Prijatelja časna

kojega se straši svaka tama.

Pjevaj, solitudo,

jer si dostojna ta stanja,

jer te Božić liječi

i uroke skida.

On je Kralj spoznanja,

On će dati riječi

i dar dobra vida.

16.12.2019. 06:51