Isusova djeca

Misliš li na smrt i nerođene?

Nije li te obuzela nada

i neka sigurnost sreće,

one blažene i prorečene?

Vječan raj sad ovdje vlada,

ništa ti ga oduzeti neće.

Nije li to olakšanje,

izgubiti sat i mjesto,

kao budan sanjati

jer se ispunjava obećanje

o kojemu misliš često:

„Svi će Mu se klanjati.”

Ono što još nitko ne zna

na tom naprednome svijetu,

to nas čeka pokraj Krista.

Praštanje je sada presuda za zla,

poput molitve u letu,

kao osveta od srca čista.

Da li ima takav netko

tko bi znao nevinost bez ljutnje,

koga ne možeš uvrijediti?

Sjećaš Ga se vrlo rijetko,

a i tada šulja se u slutnje.

Nećeš Ga zavrijediti.

Bog sve može,

onog dana slomit će nam srca,

tako ljubav sveta nikne.

Pogledaj nas, dragi Bože,

jer tu svaka duša u neznanju grca:

neka svaka nerođena duša krikne.

24.12.2019. 13:44