Tajna svega svijeta

Promatram Te, prognanoga,

kako veselo se ljubiš s planinama,

kako radosno Ti kličeš.

Ne može tu nitko zanijekati Boga,

brda sva Te hvale: Ti si Dijete s nama,

Ti si Nebo koje zemlji ničeš.

Dolijeću Ti ptice, slušaju Te zvijeri

i san svake noći stvaranje je Tvoje,

potresne su sve Ti riječi.

Zlodusi Te priznaju u svojoj mjeri,

Gospodara vjetrova se boje

koji kraljuje u svakoj divnoj sveči.

Tebi nema prepreke i sve Ti je moguće;

ako želiš, srce svoje ćeš pokloniti

kome hoćeš, kako Ti se svidi;

načinit ćeš duši nekoj vene vruće

i pokisle vrapce ispod strehe skloniti,

slijepome ćeš dati da Te vidi.

Ako treba, i čovjek ćeš biti,

pretrpjeti sve što suprotno je sreći.

Predat ćeš sve ljudskoj tami,

a potom se u ljudsko srce skriti,

dopustiti čovjeku da postane veći

pa ga srozati u bezdan sami.

Svemogući Bože, Ti, ljubavi plame,

podaj radosti te slatko zrnje

onim ljudima što vladaju,

skini s leđa njima teške kame

jer zbog toga podnio si ono trnje;

daj da u Tebi se raduju i nadaju.

25.12.2019. 07:46