Tvoje
me stope prate
i
srce mi pune,
i
često se vrate.
Na
mom dlanu krune
kao
vrteći krug
moje
mentalnosti,
kao
siguran lug
poznate
stalnosti
koja
me sada i tješi
iako
sva ta čeznuća
nikad
ne riješi
nego
šalje u bespuća,
duboke
nutrine
gdje
mirno mi plove
jedrenjaci
dubine
što
ih, fosilne, love.
Okamine
me štite
od
izdaje strašne,
od
riječi skrite,
od
istine strasne.
Ti
me pronađe
odmah,
u trenu,
u
dušu mi zađe
na
skliskom terenu.
Kako
je potrebno malo
da
netko tu padne,
a
tebi je stalo
da
Bog mi te dadne.
19.12.2019.
22:05
No comments:
Post a Comment
just do it