Šetali
su ulicama Grada,
susretali
svete duše Boga
i
računali na spas i stih.
Proljećima
procvala bi trešnja mlada,
vjetrovi
sa svoda olovnoga
kružili
bi oko njih.
Daleko
su ruke njine ostajale,
niti
blizu nikakvo im trnje bilo nije,
svi
su dodiri im Duhom prodirali.
Niti
zagonetke, niti brige nisu postojale,
poslije
svih je sve im bilo kao prije,
maloj
djeci sve su suze otirali.
Rastati
se nije bilo problematično, trnovito.
Sipila
je topla kiša, ptice čuli nisu,
samo
otkucaje jedne zajedničke srče.
Tada
putovanje postalo je previše brdovito,
kao
da su svak' sa svoje strane visokome klisu.
Gledali
su malu djecu kako uplakana trče.
Svakog
dana kao da je bilo sve još teže,
trnje
se zgušnjavalo i greblo,
duhovna
su prožimanja bila rijetka.
Ribari
su odlazili i bacali mreže,
vjetrovi
bi porušili neko deblo,
svakog
trena naišla bi neka spletka.
Krista
mole i današnjih noći,
Bog
ih ljubi i uvijek ih tješi
da
zbog ljubavi se ne bi patilo.
Kao
nekad, Sveti Duh te sve probleme riješi,
ugodno
im živjeti u Milosnoj moći.
Vjerovati,
nadati se, ljubiti, zaista im se isplatilo.
05.12.2019.
18:33
No comments:
Post a Comment
just do it