Friday, December 27, 2019

Nebeski krov



Imala sam vrlo skromne snove,
da mi Bog, na primjer, tad oprosti
kada dogodi se kakva zabluda.
Željela sam da me noć ne zove,
da me nikad ovaj svijet ne gosti,
da me zaobiđe mnoga svjetska luda.


Poput požara o kojem javljao je klaun,
mojom dušom širila se svaka nepogoda;
saznala sam tada da me sreća ostavila,
nesreća je gizdala se kao kakav paun.
Cirkus moga svijeta gorio je poput nasukana broda,
ali tada Božja ruka lađe mi je otpravila


k obalama sitnih udaljenih otoka,
što su, kao napušteni ljudi, izgledali pusti,
nije tamo bilo ničeg osim pješčanoga tla.
Život mi je stao izvan vremenskoga protoka,
oblaci su stvarali mi pokrov gusti
koji kao da me je zaštitio od zla.


Sreću već ne mjerim, niti čas;
nekako sam odmah prepoznala povjerenje
kao dokaz ljubavi i čvrste egzistencije.
Ovdje svako zrno pijeska osluškuje moj glas
i još slavi moje neprekidno poniženje;
oblaci me vode visovima rajske Eminencije.
27.12.2019. 03:25

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts