Imala
sam vrlo skromne snove,
da
mi Bog, na primjer, tad oprosti
kada
dogodi se kakva zabluda.
Željela
sam da me noć ne zove,
da
me nikad ovaj svijet ne gosti,
da
me zaobiđe mnoga svjetska luda.
Poput
požara o kojem javljao je klaun,
mojom
dušom širila se svaka nepogoda;
saznala
sam tada da me sreća ostavila,
nesreća
je gizdala se kao kakav paun.
Cirkus
moga svijeta gorio je poput nasukana broda,
ali
tada Božja ruka lađe mi je otpravila
k
obalama sitnih udaljenih otoka,
što
su, kao napušteni ljudi, izgledali pusti,
nije
tamo bilo ničeg osim pješčanoga tla.
Život
mi je stao izvan vremenskoga protoka,
oblaci
su stvarali mi pokrov gusti
koji
kao da me je zaštitio od zla.
Sreću
već ne mjerim, niti čas;
nekako
sam odmah prepoznala povjerenje
kao
dokaz ljubavi i čvrste egzistencije.
Ovdje
svako zrno pijeska osluškuje moj glas
i
još slavi moje neprekidno poniženje;
oblaci
me vode visovima rajske Eminencije.
27.12.2019.
03:25
No comments:
Post a Comment
just do it