Probudi se, putniče

Snove razne, želje i htijenja

dovodiš, Bože, do vrhunske kote

ako Te duša poštuje časna;

svako joj djelo čin ostvarenja.

Ti od mog plača komponiraš note,

od bijede nastaje sreća prekrasna.

Ono što ljubi srce mi moje,

to često se zove imenom krivim,

to ovaj svijet ne prepoznaje.

I nije svjestan što znače dugine boje,

da to je nada od koje živim,

da to je vjera koja sve doznaje

izravno s Tvojih vrhunaca gore

gdje zavist, ljubomora ne prebiva,

niti ljudi tako nevjerni nisu,

gdje duše nikada ne izgore

jer svaka zna da je zauvijek živa,

makar se klati na strmu klisu.

Povjerenje u Tebe, Isuse Kriste,

tješi me Tvojim pogledom blagim,

Tvoje me kušnje jačaju vijekom

jer želiš da ruke mi budu čiste,

jer častiš me svojim ljudima dragim

koji ne dišu ovim svjetovnim tijekom

već putuju ovuda kao stranci.

Ni oni istom, kao ni moja duša,

ne drže do gluposti ovoga svijeta,

iako svakom dobri su znanci,

jer Tvoja ih ljubav stalno kuša

kao što sunce dođe do svakoga cvijeta.

Grijesi su ono što svijetom vlada,

prevare, blud i preljubi stalni,

čak se ni požuda svojih ne stide.

Probudi se, putniče, odmah i sada,

zaboravi snove i bezdan kalni

da tvoje srce i duša bolje vide.

Vrhunci su Boga visoki, strmi,

gore ne stižu psovači kleti,

tamo ne prolaze mržnja i blud.

Gore je sunce kad svijetu grmi,

tamo svi ljudi postaju sveti,

kod Boga je čovjek od ljubavi lud.

03.12.2019. 05:21