Prirodno, moralno, sakramentalno

Normalno je da je bilo koja ljudska sklonost sasvim prirodna pa tako i sklonost prema debljanju, sklonost prema opijanju, sklonost prema vrijeđanju i ranjavanju drugih, sklonost prema tučnjavama, sklonost prema previše starijim ili previše mladim partnerima, sklonost prema istospolnim vezama, pretjerana sklonost prema životinjama, sklonost prema egoističnom iskorištavanju talenata, sposobnosti ili općenito spolnosti, odnosno tjelesnosti.

U ljudskoj se tjelesnosti očituje sve to što je sasvim prirodno za ljude.

Bog je stvorio čovjeka sasvim prirodnoga, kao od majke rođenoga, ali i s neopisivim dostojanstvom gospodara svega prirodnoga koji ima pravo i dužnost nadijevati svemu imena.

No, ona zmija koja se javlja čovjeku je zapravo i simbolična slobodna i sasvim prirodna volja čovjeka, ta zmija je čovjek s pravom izbora: slušati tamo nekoga Boga ili dati oduška svojim sklonostima, konkretno kušati ukusne i slatke plodove s Drva spoznaje dobra i zla.

Potom se čovjek sakriva pred Bogom kao krivac dok čovjekovo potomstvo postaje bezobzirnije, njegov sin postaje ubojica brata svoga.

I to je prirodno, prirodno je svakom čovjeku.

Ali u tome i jeste poanta: Bog traži čovjeka, Bog se objavljuje čovjeku, Bog poziva čovjeka k sebi i upućuje ga na službu.

E, to više nije samo prirodno i naravno, tu se čovjek sada suočava s Nadnaravnim.

Služba je čovjekova iskoristiti svoju prirodu na dobro drugih i sebe samoga, a tako se približava Nadnaravnome, vraća se u raj. Tako čovjek postaje dostojanstvenik, dionik nadnaravnoga u Bogu, zadobiva izgubljenu nevinost i oproštenje od Boga, razvija svoju istinsku duhovnost jer Bog čovjeka samo ljubi, a Bog je Duh.

Tako slobodna volja stoji pred izborom:

prirodno – natprirodno

zemaljsko – nebesko

tjelesno – duhovno

znatiželjne sklonosti - poslušnost

zakon prirode – zov istinske odgovornosti

zakon grijeha – darovi Duha

izvor smrti – izvor života

nekontrolirane sklonosti – božanski red

rat i neredi – mir Kristov

zakoni i kazne – vjera i nagrade

kultura smrti – civilizacija života

zemaljska demokracija – kraljevstvo nebesko

osveta – praštanje

muka i depresija – blaženo gledanje Boga

dekadencija – logično napredovanje

rušenje - izgradnja

strah od smrti – sigurnost vječnosti

nepravde – dostojanstvo

grešnost – svetost

požude – molitva

raskalašenost – askeza

prirodan ljudski život – sakramentalni život

Poanta je upravo u tome da Bog, odnosno Katolička Crkva želi naglasiti svijetu što su prirodni ljudski temelji na kojima se može graditi osobni i društveni mir i savršeni red te kako se putuje u dostojanstveni život vječni; kako očuvati dimenziju svetosti koja preobražava tjelesnost čovjeka te je bez prestanka uprisutnjuje božanskom svijetu koji je sa svih strana obuhvaća.

Kršćanin je u Kristu razapeo svoju put i putenost i za njega njegova borba nema kobna ishoda već joj je zajamčena pobjeda u onoj mjeri u kojoj se vjernik, koji iznova nalazi svoje istinsko stanje stvora, pouzdaje ne u putenost i tjelesnost, u njezinu slabost već u silu smrti Spasiteljeve, u taj izvor životnoga Duha.

Lit: XLDufour, str. 1050.sl. i str. 1243.//

31.12.2019. 05:59