Tiha vatra svetaca

Sada smo se susreli u svemirskoj tišini,

poput uzvitlane prašine tragovi se gube

u prostore vječne, negdje daleko u tmini

jer mi ne vidimo da se sveti s anđelima ljube,

da iz njih izvire k nama svjetlost jarka

što nam kazuje i označava naše staze

da ne kružimo u duši radi sunca žarka

već da vidimo po čemu naše misli gaze

jer to nije trava, nisu kamenite ceste

nego vlastito je srce čovjek izgazio

i u njemu ostadoše samo prazne geste

kojima se nikad nije potpuno izrazio

jer bi inače već prekrila ga stara noć,

a svi sveti prštali bi i bez vatrometa

ljubavlju za ovu zemlju koja nema moć

iako se gorko osvećuje ta priroda svijeta

što se jedina u dobru još izraziti zna,

kao silovana djeva koja i oblake mašta,

koja božanskom ljepotom ipak sja

jer je nastala od Boga koji uvijek prašta.

31.12.2019. 16:03