Adventsko srce

 „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,

po riječi svojoj, u miru!

Ta, vidješe oči moje

spasenje tvoje

koje si pripravio

pred licem svih naroda:

svjetlost na prosvjetljenje naroda,

slavu puka svoga izraelskoga

(Lk 2,29-32).”

Bog, Stvoritelj čovjeka, neba i zemlje, objavio se svim onim ljudima koji u životu pitaju odakle toliko nepoznanica u svijetu postoji o smislu postojanja ljudskog roda ili se pitaju zašto postoji taj nered posvuda i grozna zla, zločini i krvoprolića.

Bog je ljudima govorio, pokazivao, tumačio, demonstrirao, crtao, pisao i na sve moguće i nemoguće načine objavljivao i proglašavao svim ljudima sve. Što god da čovjeka zanima, zastrašuje, uznemirava, uzbuđuje, ljuti ili tješi, spašava i sve što čovjeku može pomoći, Bog rješava i odgovara ljudima na sva pitanja.

Bog je zajedništvo Stvoritelja i Riječi u Ljubavi, zajedništvo triju božanskih Osoba u istini i ljubavi; On je Dobri. U Bogu počiva, jednako kao i na čovjeku, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i poštovanja prema drugome i drugima u povjerenju i strpljivosti. Bog je pravedan i milostiv, milosrdan, savršen, svet i zaljubljen u čovjeka, mada je čovjek često zao i nesretan zbog svoje nemoći i svojih grešaka i padova te zbog nedostatka povjerenja. Bogu je čovjek i ljudski život nešto najvažnije na svijetu; Bog čovjeku oprašta, uporno mu pomaže i ustrajno vodi čovjeka prema spasu.

Bog svime upravlja, a čovjeku ipak dopušta slobodnu volju. Tu nastaje nered od kojega čovjek uvijek dobiva izbavljenje i životnu pouku koja veoma snažno djeluje te čovjek na taj način stječe korisna iskustva, a iskustvo čovjeka vodi polako do spoznaja; čovjek može biti puno više nego što misli. Bog daje snagu čovjeku da postaje bolji čovjek i da obnavlja svoje dostojanstvo dobre, mudre, hrabre, plemenite i milosrdne osobe.

Bog ne djeluje samo u politici i društvu već i u srcu pojedinca.

Svijet ne popravlja politika nego ljudska srca. Spas svijeta ovisi o tome kada i koliko će se promijeniti i obnoviti svako pojedino ljudsko srce. Pojedinac može činiti nemoguće kada živi u Bogu; može biti mudar i naći u sebi istinu o svemu; može biti pravedan, ali može naučiti lako opraštati; može stvarati u sebi i oko sebe mir i red.

No, bez konzultacije s Bogom čovjek ne može ništa, ostaje zvijer, životinja koja misli.

Bog čovjeku šalje svoju Riječ. Utjelovljenjem po Duhu Svetom, Riječ Stvoritelja postaje čovjekom u krilu Djevice Marije, preuzimajući od nje na sebe i na svoju božansku narav još i ljudsku narav. Ta Riječ postaje pravi svet Čovjek, a i dalje vječno ostaje Bog. Rađa se među ljudima i ljudi taj rođendan slave svake godine, a to znači da se svako ljudsko srce obnavlja na bolje tijekom Došašća dok iščekuje rođendan Božića.

Ako je pravednički iščekivao rođendan Božića, Bog će čovjeka obilno obdariti, iznad svih očekivanja.

Riječ Stvoriteljeva, Sin Božji i sin Čovječji silazi k ljudima, u zvjerinjak jer Ga je poslao Stvoritelj s točno određenim poslanjem i pomazanjem: da iščupa srce čovjeku, da izvadi iz ljudskoga tijela kamen te da u njega usadi pravo srce; da poništi ljudski neposluh i udahne novi duh u čovjeka; da opere, okupa i očisti svakog čovjeka od slabosti i praznine, da preda sebe i svoj ljudski život kao otkupnu cijenu za spas svih ljudi.

U svojoj čovjeku utjelovljenoj Riječi, Isusu Božjem Pomazaniku, Bog se čovjeku objavio potpuno i do kraja; budući da nam je darovao vlastitog Sina i Njegova je riječ došla u ljudskoj riječi, Bog više nema ništa što bi zadržao za sebe te Mu preostaje prema čovjeku samo davati. 07.12.2019. 22:20