Posluhom
Ga svojim pronalazim
negdje
oko srca i u tami,
tada
cvate moje cvijeće.
Osluškivanjem
u moje komore zalazim
gdje
i Krist svjedoči mojoj drami;
anđeli
u pratnji nebesko su vijeće.
Oni
ministriraju za mene
kao
bilo koji izabrani blaženici,
pjevaju
mi pjesme povrataka.
Tada
izgube se sive i šarene sjene
koje
nastadoše kao puki traženici
ispranih
i očišćenih dovrataka
jer na njima nema Krvi spasonosne
kojom
oblivene sad su moje klijetke.
Vjetrovi
će poništiti njih.
Sve
te sjene nisu mironosne,
one
nikad ne znaju za svetke,
to
su sjene naraštaja svih
čije
grijehe ne opere niti jedan stvor,
makar
tamo velike su rijeke,
sva
im voda prepuna je blata.
Samo
stazom Križa stigne se na dvor
gdje
su uvijek carevale riječi posluha, i meke,
one
svijetle jače od svakoga zlata.
Bog
će dati Kralja, mlađahna i mala,
rekoše
svi oni koji su Ga poslušali
dok
Mu Sin je poslušan do kraja
jer
je Riječ iz uma Boga nadirala,
iako
su zaustaviti je pokušali
svi
ti protivnici, sjenke raja.
Sad
Mu želim biti pamet koja sluša
poput
onoga kanala poniznoga
da
i moje riječi uspješne bi bile.
Posluhom
se hrani moja duša
u
tom zajedništvu anđela i Boga,
tako
molitve mi bit će Kristu mile.
To
jedinstvo tražim Presvetoga Trojstva
što
u meni živi, izvan svake sjene,
u
kojemu kruži klijetka svaka
pa
da zadobijem ta nebeska svojstva
koja
obuzet će govor moj i čitavu mene
da
bi među sjenama zavladala ta svijetla zraka.
06.12.2019.
07:40
No comments:
Post a Comment
just do it