Svi serafi i neki ljudi

Svi serafi i neki ljudi

Dosta mi je igre, slijepoga istraživanja i nemira;

želim biti sasvim prepuštena mislima,

da me ništa više svjetovno ne dira,

da sam prepuštena molitvama istima

koje čine meni uslišanja, Kriste, velika

pa da Tebi vijekom zahvaljujem

jer si podao mi mnoštvo prilika

po kojima dušom svojom kraljujem

tako dugo vremena, tako uspješno;

dao si mi svoje anđele na raspolaganje

koji djeluju na mene tako utješno

jer zemaljski hod  je samo vaganje,

Ti mi mjeriš jesam li Ti prepoznala serafe

koje stavio si usred grotla paklenoga

da me vode u životu kroz etape

u kojima nosili su ista duha vatrenoga

kojime svu snagu moju kušao si

pa se činilo da isti s istim borbe vodi

i sve spasonosne vapaje mi slušao si

zbog kojih me poslije oslobodi.

Sad već vidim jasne razlike

među duhovima što bi mene htjeli;

samo ne znam oličenja čovjeka, Tvoje slike

jer me neki ljudi nose kao anđeli,

a svaki stvor bi na njih bio ljubomoran.

Od tih duša stvaraš ponajljepša bića,

da ih rodi sinovima Duh Tvoj životvoran.

Daj mi još od svoga Božanskoga Žića.

28.02.2015. 07:24

Moć opraštanja

Moć opraštanja

Ako mi oprostiš sve što te kinji,

možda ću tada znati o čemu se radi,

možda te muče zablude i dusi ini

dok ljubav se na povjerenju gradi.

Možda mi omogućiš da ti priđem

i da se s tobom bratski izmirim

jer ako ti iskreno do srca siđem,

možda ga novom vatrom raspirim;

možda mi tvoje uzavrele strasti

okrenu snagu tvoje naklonosti

jer ja sam uvjerena da neću pasti

u ponore oholosti ili lažne skromnosti.

Sve ću ti reći o čemu samo nagađaš,

sve ću te pitati što želiš čuti

i bit će ti bolje no što se nadaš,

nestat će duhovi zli i kruti.

Nisam te povrijedila namjerno,

a ti uvijek tražiš mi loše sklonosti

dok ja, evo, molim te smjerno:

ako si protiv mene, oprosti.

Pruži mi priliku da ti ispričam

što je to stalo između nas,

zašto moj stav nije idiličan,

zašto u tebi stvaram užas.

Između tebe i mene zmija plazi

koja pred našim Bogom nikada ne opstaje,

 mene na daleko zaobilazi

i kada opraštam, samo mir ostaje.

27.02.2015. 03:39

PLAČ, KRV I ŽUČ

Plač, krv i žuč

Tijelo slatko, Tijelo moje koje gledam iz daleka

kao dio neka vječna, bezvremena puka,

ne daj meni, Sabranosti, da podzemlja prijeka

oduzmu mi kao strašna buka

onaj tanki, tihi treptaj u području glasnica,

širom otvorene, pritisnute zjene

koje sam priljubila Ti kao revna polaznica

da mi ne odvrate naokolne sive sjene

poremećenu, krhku pažnju tjeskobne mi psihe

koja ne zna što je ljudski mir i lijenost

nego samo pije novorođenačke prodihe,

teškom mukom suzdržana daha čuva nijemost;

bar u tom trenutku kad polažem zakletvu

koje bez ta puka i tih sjena ne bi niti bilo

pa u opće ime  blagoslovi našu zajedničku žetvu

kad prelomim je i slušam Tvoje bilo:

“Uzmite i jedite od ovoga svi,

ovo bit ću vijekom ja

koji ću se za vas predati

da otkupim sjene zla”.

Evo, plačem, ljudi neki oko mene pljuju krv

skoro istom snagom kojom Ti si ispljunuo žuč

jer ih goni ova što uskrsnula je Strv,

Tijelo moje, slatko kao uzburkana srca ključ.

Zdravo, Tijelo Isusovo

što mi oči za sebe prilijepi,

na Oltaru popljuvano, posvećeno

što mi psihu skroz okrijepi.

26.02. 2015.  11:30

Spirala smrti

Spirala smrti

Ponekad težim proći kroz vatreni krug

kao što su nekad morali to činiti lavovi,

uvijek težim vratiti neki stari dug.

Ta, čemu služe maske i balovi,

cirkusi razni i drame spaljivanja

nego ubijanju grijeha i psiho-seansi

kako bi došlo do samoraščlanjivanja,

kako bi duši nastupili transi,

gubitak tereta što ga nose sužnji

koji o slatkoj slobodi sanjaju

jer se uvijek osjećaju bar malo dužni

što se kumirima klanjaju.

Tada krećem naciljati prostor

unutar svojih vatrenih baklji

i zaći barem u neki otvor

gdje bi se grijesi malo razmakli,

ali u tome olakšanja nema

makar i svalim svoju krivnju

jer se već novi obruč priprema

i tada samo gomilam kivnju.

Tako živim u nekim ciklusima,

iz ljeta u zimu, iz dana u dan.

Obruči se oko mene čine sve užima,

a bijeg mi postaje težak i mučan.

Bog mi govori da ne moram mrijeti,

strpljivo čeka, zove i tješi.

Ja Mu predajem tada svoj teret kleti

da ga ponese, da me odriješi.

26.02.2015. 08:14

Ljubavna geografija

Sada mi nedostaje samo tanak plamen voštanice,

sad mi treba samo molitveni duh

kojime bih popunila silne one prazne stranice

koje zjape kao neki gladan trbuh,

koje pričaju mi život tvoj i tvoje pripovijesti,

tvoja sjećanja na majku il’ na mene

pa su postale već dio slavne povijesti

koja stići će nas, okružene

tamjanovim korijenjem u grotlu ova tla,

snažnoga od kore debele i trudne,

ove zemlje koja nam je zajednička

makar nosi razdaljine grdne;

opijene će nas naći oceanima i zaljevima

kao kada ribar morske začuje sirene

pa će odvesti nas kraljevima

kako bi nas vratili u stijene,

a tamo, opet naći ćemo lađe,

one male od ista papira

na kojemu spremam svoje sađe

da te stihom tiho diram.

Eto, samo zato otvaram pjesmarice,

samo zato trebam život cijeli,

plamen svijeće, dušu splavarice,

moga Boga koji s nama dijeli

ovaj svemir točno na pola

da bi s one strane bio ti,

da promatrala bih Mala kola

da nam nađu se životi.

26.02.2015. 01:19