Muka vječna

 

Kršćanska odnosno katolička vjera je opća, univerzalna.

Riječ 'katolik' ili 'katolički' to i znači: sveopći, generalan, univerzalan, otvorena uma, svegrleći, sve-u-jednom i tako dalje. Na svijetu ima mnogo katolika, ima ih koji nisu 'službeno' katolici, to jest nisu kršteni u Katoličkoj Crkvi, ali su po svemu, po svojoj vjeri i po svome raspoloženju katolici.

Mnogi govore da nisu redovni u Katoličkoj Crkvi na misnim slavljima dok neki drugi redovno pohađaju nedjelje i ostale svetkovine.

Mnogi vjeruju u svoga umišljenoga Boga, a mnogi žarko traže što bi bilo istinski pravovjerno dok u tome Katolička Crkva uvelike pomaže.

Većina tih ljudi slični su po svojim osnovnim i posebnim uvjerenjima, po svojim interesima i zauzetosti u razgovorima. Mnogi vjeruju u Boga, ali slabo prate učenja Katoličke Crkve, Katekizam, na primjer, koji može biti od velike pomoći.

Sve su to ljudi koji su uvijek ili često raspoloženi za Boga koji je i Ljubav, i Istina, i Put, i Život, i Kruh, i Piće, i Milost, i Otac, i Dijete, i Sin.

Mnogi ljube pravdu i pravednost, ima ih koji su zaljubljenici u istinu i iskrenost, ima ih koji za svoju obitelj i za njihovo zajedničko dobro čine nevjerojatna, lijepa i dobra djela. Mnogi su često raspoloženi kad treba učiniti neku manju ili veću uslugu, mnogi su liječnici, mnogi su znanstvenici i umjetnici, a svi od reda griješe u vjeri i također su i grešnici. Štoviše, često ti ljudi imaju neki teret na sebi kojega bi se rado riješili pa bi činili još veća dobra djela i korisna za okolinu. Mnogi ne vole da se po njima vide njihovi tereti. Gotovo svi dobro su zamaskirali svoje najveće i najtajnije životne nevolje. Ponajviše ima onih koji potajno žarko vjeruju Kristu i nadaju se.

Većina katolika zna da se žrtva Isusova na križu nikada ne može zaslužiti i, po toj logici gdje je Isus dao život svoj za sve ljude, većina katolika ne može shvatiti da je pakao, u čije postojanje čvrsto vjeruju, vječan; pakao vidimo svuda oko nas, a možemo i pokušati zamisliti još gori pakao, od toga i strahujemo. Ali da pakleno stanje može vječno postojati, mnogi misle, niti jedan čovjek nije zaslužio.

Isus govori o vratima paklenim, o mjestu gdje je plač i škrgut zubi i to nam se ne čini tako strašno kao pakao koji gledamo u svijetu, ubojstva, ratovi, pojedinačne strašne sudbine i kao pakao kojega mi u sebi pokušavamo zamisliti. Vjerojatno je tamo sasvim drugačije nego što mislimo jer i Božja ljubav i milosrđe je nešto što ne možemo čuti, vidjeti, ni zamisliti u njegovoj veličini.

Za usporedbu, katolici nisu oni ljudi koji nemaju razumijevanja i nisu raspoloženi za druge, to jest za Boga.

Koliko znamo, mnogi se obrate u milosti Božjoj, neki sporo shvaćaju i polako se vraćaju Gospodinu, neki pak se obrate u jednom hipu. Neki su zagrijanoga srca, a drugi su hladni kao led.

Zar postoje ljudi koji se ne bi nikada htjeli vratiti iz pakla u raj ili čistilište?

Ako je takav pakao kako ga mi zamišljamo, vječno stanje, kakav je smisao, koji smisao je vječnosti pakla?

Katolici uglavnom svakodnevno mole Boga za duše u Čistilištu i mole Isusa da dovede u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Božje milosrđe. Nisu li oni najgori među nama najpotrebitiji smilovanja i milosrđa Božjega? Ovi drugi su barem u nešto malo većoj milosti i mogu se u molitvi još posvetiti svakodnevno, malim koracima. Ali oni okorjeli...prije ili kasnije se sudare sa smrtnom opasnošću i dođu k sebi. Dogode im se muke i patnje, gubitak nekoga i bol, dogodi im se nešto jako teško te nemaju snage više za zlo već traže samo Božju ljubav i milost, mada to čak i ne mogu pokazati. To je kao neki nužni povratak Bogu, da se ljudi opamete, da ne dođu u najgore stanje pakla.

Ovi što zarađuju na prodaji živih ljudskih organa, na patnji osoba koje nagovore da abortiraju jer je to 'za veće dobro', naravno da će dospjeti iza vrata paklenih, ali za čitavu vječnost...?! Kad bi netko rekao: neka pate dok ne shvate i još malo dulje, dok se ne slome.

Uzgred, mnogi su ljudi osuđivani nevini i propatili su mnogo zbog tuđih zločina, a mnogi sveci su se predali patnjama dragovoljno radi oprosta Božjega puno većim grešnicima od njih.

Eto, ne želimo u pakao, ne u onaj vječni i zbog toga svaka žrtva i svaka nevolja je prilika da učinimo pravu stvar, to jest da 'doprinesemo Isusovim patnjama ono što im nedostaje” – spasenje duša iz paklenih opasnosti.01.10.2024. 17:00

„Pavlovo nastojanje oko pogana

Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu (Kol 1,24).”