Duh spoznaje i razumijevanja

 

Duh je drugačiji od duše i tijela, premda je sve to zajedno jedan čovjek, jedna osoba, osoba ljudske naravi jer životinjske i biljne naravi te naravi prirodnih pojava i događanja ne mogu se nazvati osobama, nemaju svoju volju nego Gospodin njima upravlja.

Ljudska osoba, kao slika Boga, ima slobodnu volju, i razboritost kojom razaznaje živo i neživo, ima dar slušanja o unutarnjim događanjima u drugim ljudima koji mu o tome pokušavaju nešto reći, ima dar promišljanja o onome što vidi i čuje, ima slobodu izbora i odlučivanja o svemu što će reći i učiniti, ima dar govora kojim se sporazumijeva s drugim osobama, sa svojim Bogom koji ga je načinio i sa čitavim svijetom, prirodom i društvom.

Duh je ljudski sposoban davati savjet i blagoslov, narediti duši i tijelu da se ravnaju po tim savjetima i po savjetima koje čuje od nadnaravnog Duha Svetoga, Duha Isusa Krista i Boga Oca nebeskoga. U Duhu se nalazi sve što postoji i što se događa. Duh može prožimati sve što postoji, sve što živi i sve što ne živi, sve što se rađa i sve što umire, može se prostrijeti nutrini svakog čovjeka i tamo djelovati pozitivno, liječiti i duh i tijelo, i dušu čovjeka.

Duh je onaj tko liječi nerazumijevanje, lijenost i bezvoljnost čovjeka, moli umjesto njega i navodi čovjeka na molitvu pomoću koje se čovjek uspinje do Boga, duh je ono nadnaravno sredstvo koje ulazi u narav ljudsku da bi se čovjek sav uzdigao iznad svojih slabosti i grijeha, a konačno i od smrti.

Duh Božji čini u nama promjene u duhu našem, u duši, u tijelu.

Pavao o tome jasno govori:

„Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; (Ef 1,17).”

Bog daje svoga Duha svim ljudima u kojima se rađa vjera u Isusa i njegove riječi i djela. On je taj koji nam daje dar mudrosti i razumijevanja naše vjere i onoga što vjerujemo te razumijevanje i spoznaju samoga Boga kojega nitko nikada nije vidio. Tako nam Duh spoznaje širi obzore, produbi nam vidike pa tako ulazimo sve više u stanje nadnaravno gdje grijeha nema, nema ni smrti već postojimo u stanju vječnosti, u Duhu.

Zato gubi se lijenost i nerazumijevanje vlastite vjere, rađa se život vječni, život spoznavanja Boga u kojega vjerujemo. Tako vjernik počinje sve više razumjeti Boga, ali ne razumije svijet jer prestaje biti smrtnik od svijeta, grešnik na tom svijetu. Postaje čovjek koji je nebesnik u svijetu.

To je za vjernika žrtveni prinos jer svijet ga progoni, ismijava, ubija.

Ali Duh je Božji i dalje tu, on održava ljudska bića da podnesu sve i čak da navještaju Krista raspeta i uskrsnula.

Zato kaže Pavao:

„Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.« (Lk 12,12).”

Tada razumijemo da je Isus Bog koji se utjelovio po Duhu Svetom koji je silom svojom osjenio Djevicu Mariju pa je postao čovjekom u krilu Majke za koju znamo da je Škrinja zavjetna i da je djevičanski Hram Boga. Tada razumijemo da je Isus Jaganjac Božji, žrtva koju daje Stvoritelj svih ljudi za otkup i popravak ljudi od grijeha, da Isusa mnogi ne razumiju, a vide kao čovjeka koji govori čudne riječi, ali čini čuda, izgoni zloduhe. Zato Bog oprašta ljudima uvrede koje ljudi upućuju njegovom Sinu, Riječi njegovoj, oprašta kada netko pohuli na Sina Božjega.

Ali tko ima Duha, ne može huliti Boga.

Stoga se grijeh te hule protiv Duha ne može oprostiti i ne može se shvatiti kao grijeh zbog kojega se čovjek inače u duhu može pokajati. Ne može se pokajati jer odbija Duha Svetoga. Zato Isus tumači:

„I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.« (Lk 12,10).”

19.10.2024. 08:23

„I nitko ne može reći: »Gospodin Isus« osim u Duhu Svetom. (1Kor 12,3b).”