Marijino krilo

 

Malena majka, Bezgrešna Djeva,
skromna na svijetu tom,
oplakuje svoga Sina mlada; 
za Porod svoj prosi pa Ga opijeva.
U srcu joj bol, na duši joj lom,
mač ova svijeta nju probada.

Ne govori puno, a znade sve;
ponizno, šutke nam obraze rosi,
pred nama Bog u nju propada.
I Uskrsli Sin je dio nje
dok ona na glavi krunu nosi,
a čitav Ga svijet pred njom napada.

Ubiše Sina, na drvo razapeše
Nevinost samu, božanski čistu.
Divlja horda pred njom umuknu.
Njoj pred očima vremenitost pleše,
a Ivan gleda tu krhku bistu
svoje majke nove pa ustuknu.

S Bogom je bila u Duhu začeća,
rađala proreknuće, Emanuela,
Pravednika svete utrobe svoje.
I život joj dade, i smrt joj obeća.
U sebi je slijedila Njegova djela
i molitvu dala da se ne boje

apostolski dvori i sljedbenici.
Čuva im Tijelo u svome krilu,
vječnoga Ploda hranu i dar.
U grudima joj odjekuju krici
kakvi ne mole krunicu milu,
a ona stoji kao najveći žar.
‎nedjelja, ‎6. ‎svibnja ‎2018. 19:08:36