Božja riječ i ljudska djela

 

Biti svet, biti jako dobar čovjek zahtijeva od ljudi naći vremena, biti strpljiv i posvetiti se općem i najvećem Dobru, unijeti sebe čitavoga u to Dobro, prepustiti se njemu, zaboravljajući na sve drugo.

Posvećivati se znači učiti o Bogu u molitvi koja je razgovor s Bogom te u čitanju Svetoga pisma; činiti to što češće i ustrajno, iskreno i samokritično, dostojanstveno i prikladnoga raspoloženja koje odgovara svijesti da stoji pred najvećom Svetinjom.

Niti jednom čovjeku to nije moguće izvesti, svetost se stječe do kraja života, svet se ne rađa, svetim se postaje.

No, bez Boga ne može se ništa od svega toga ostvariti.

Uzalud čovjeku obilje dobre volje ako ne čini ono što mu nalaže Bog i Stvoritelj, Otac i Učitelj, nego ako misli da sam zna što je najbolje za dobrotu i svetost ljudsku.

Svet se ne postaje po svome mišljenju, po svome nahođenju, niti po mišljenju drugih ljudi. Svet se postaje na putu ka Bogu i Zapovijedima, savjetima koje je potrebno slijediti svom snagom i tada moliti Boga za snagu i pomoć.

To postoji u Bibliji koja je najčitanija i sveta knjiga, darovana odozgo čovječanstvu i kompletnoj ljudskoj povijesti.

Svet i dobar čovjek ne postoji sam na svijetu nego u odnosu prema drugim ljudima. Ne vrijedi imati dobre namjere, a ne djelovati dobro prema drugima. U tome je tajna svetosti: biti dobar prema ljudima, u odnosu na svakog pojedinca, a ne u kolektivnim odlukama od kojih ljudi nemaju puno koristi kao pojedinci.

Kolektiv uvijek izdvoji samo jednu skupinu ugroženih ljudi, a sam čovjek jedini može uz Božju pomoć ostvariti svoju svetost i dobrotu prilikom susretanja s drugim ljudima, s početkom u osmijehu prema prolazniku ili u refleksnoj reakciji za dobro drugoga ako vidi da je netko ugrožen. To ne znači da je potrebno glumiti Boga već razumijevanje i pomoć treba pružiti svakome u okvirima svojih individualnih snaga i mogućnosti.

Priključiti se nekoj udruzi koja se naziva humanitarnom znači zavaravati se – to nije svetost, ni dobrota jer ne traži uopće puno truda i potpuni angažman pojedinca oko konkretne ugrožene ljudske osobe i ne provocira svetost i dobrotu, strpljenje i razumijevanje u čovjeku koji želi pomoći ili se osjeća odgovornim za pomoć drugome.

Svet i dobar čovjek ne filozofira puno o tome tko je zaslužio pomoć, a tko nije jer je svjestan da svakome nešto nedostaje, i da je svakome nešto potrebno, naročito neprijatelju koji je to postao iz svojih velikih manjkavosti.

Činjenica je da ugroženim ljudima najviše pomažu drugi ugroženi ljudi.

Činjenica je da bolesnici i siromasi jedini mole za sve, i za neprijatelje, i da oni jedini razumiju i imaju vremena za molitvu i promatranje svijeta, odnosno drugih pojedinaca.

Činjenica jest da je tim rubnim egzistencijama otežan pristup Euharistiji jer su mnogi nesposobni za pristup, a mnogi su neuki.

Što se tiče relativno zdravih i dobrih ljudi, njima je svetost neostvariva ako ne pristupaju svetim sakramentima, ako ne rade na zajedništvu s Bogom u kojemu postaju dionici božanske naravi, a time i pripadnici čitavoga pobožna svijeta što ga zovemo zajednicom svih svetih, živih i preminulih. 16.10.2024. 08:38

»Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.« Mt 7,15-20