Ne ljubim te, sjeno snena življa,
al' simpatija je, izvjesno je, tu.
Ne mrzim te, al' te blagoslivljam
kao neku plodnu smokvu
pa, ako se nađu neprikladni stranci,
nek i njima bude sve po dobroj volji.
Zajedno smo, i nismo neznanci,
ali izgleda mi: bez tebe mi život bolji,
a uz tebe neizdrživ preko svih ograničenja.
Što bih da te nema, ti si dio Boga moga,
samu bi me ostavila snaga parničenja.
Nije teško, nit je lako razriješiti toga,
Zapovijed je jasna da smo Kristu jedno.
Brak nam svima njegovo vjenčanje,
zato trag od snošljivosti živjeti je vrijedno,
a ne kolektivno grubo osjenčanje
koje nameće se kao sve što mora biti.
Nisu stvari nikad kakvima se čine,
Isus veli da u postu ne smije se suze liti
da svi vide, da svi misle opačine.
Krist je nama mnogo govorio,
ali nismo upoznali dobro sive sjene.
Jednom rukom sve nas oborio
s osnovama vrle bratske opomene.
Nikada svi ne poznaju sve,
mi smo još na zlobi, blebetanju
ako jedan pogled vidi zbilje te.
Nesvjesni smo zajedno u stvaranju.
Tko se rodio još nije od Svetoga Duha,
potrebno mu dati mir u srcu
kao poganima, to je navještaj nam Kruha,
da bi otkrili već našu srču.
Nije dobro zloduhe dozivati
jer ih ima sasvim dosta,
a mnogi bi mogli još isplivati;
radije se prihvatimo posta.
Ne mrzim te, sjeno snena življa,
al' ih mnogo ima koje ljubim jače.
Moja duša Boga stalno blagoslivlja,
s njim i one što se za njega zakvače.
07.10.2024, 00:22
No comments:
Post a Comment
just do it