Izmoliti želim
od posvećenja,
uspinjanja,
mrva koje dijelim,
poniženja,
prosipanja
blagoslova,
putovanja
i blizine.
I od pokrova
što odzvanja
kroz nizine,
natopljene injem;
neba otvorena,
Milosti malo,
prekrivene tinjem
kao opomena,
kao pero što je palo.
Kao Riječ što blista,
kao zakon vjekovni
i toplina srca;
kao savjest čista,
il' konopac stegovni
koji liječi slabost grča
dok mi duša propada
kao da odavde nestaje,
kao da polako klizi
u krajeve mnogih nada
gdje nered prestaje,
gdje kraj je krizi.
Djetinjstvo, rat
i budućnost
već se isprepliću
dok se klati neki svat
i njegova ćutnost,
a stihovi zapliću.
Malo od toga
da začini dan
i njegov kraj.
Uslišanje od Boga
za sjajan, bijeli lan
kad otvori raj.
19.10.2024. 22:53
No comments:
Post a Comment
just do it