Pretvara se da je sve u redu,
poput prave ulizice šuti.
Duša mu je sva na ledu,
neizvjesni su mu puti.
Naredba je negdje odozgora
da se simbiozom stvara
to jedinstvo kao noćna mora,
pritisak bez dara.
A za ljubav potrebna sloboda,
to još ne zna, iskusio nije.
Poput jadnog pseta koje kost ogloda
hladan pot sa sebe lije.
Nitko sam i ništa ja,
često mijenjam smjer
ako klima je vjetrovita;
vjetar nosi kao vododer
neznatnu me kao slamku,
lako kao prašinu i listak.
Prolazi kroz zamku,
sve u Duhu Krista
koji uči me o svemu tome.
Nitko drugi nema toga
što je Riječ u srcu mome,
što sam stih u srcu Boga.
05.10.2024. 00:00
No comments:
Post a Comment
just do it