Reći će ljudi teško je vjerovati u te bajkolike riječi navještaja Boga i dobrote njegove. Nalik su sanjarijama, naivno je to i pomišljati, a kako ne i vjerovati čvrsto.
Ali reći ću ti što je naivno i teško: misliti da čovjek može opstati na svoj način, u grešnosti i iskvarenosti, u materijalizmu, u ratovima; teško je riješiti se svoje zloće, egoizma, lažnoga humanizma koji uzdiže pojedinca iznad svih drugih umjesto da se osposobe grešnici, svi od reda, za suosjećanje prema ugroženima po bilo kojoj osnovi; teško je ne biti sebičan, ne biti pohlepan, ne uzoholiti se tako visoko da se smatraš objektivnim kritičarom samoga Boga Stvoritelja; teško je ne gledati požudom očiju i srca; teško je spoznati svoj grijeh, priznati istinu, sjetiti se iskrenosti ako je ikada i postojala u nečijem životu jer mnoge su odgojili lažima i prijetvornošću pa mnogi misle da tako mora biti; teško je prepustiti se čistoći, skromnosti, poniznosti u Gospodinu, prepustiti se u ruke Boga nevidljivoga; teško je shvatiti da postoji duhovnost iznad svake duhovnosti, a to je Sveto pismo, Tijelo Kristovo, Milost odozgo, crkvena učenja pa čak i dogme, naročito dogme jer teško je shvatiti da dogma i zapovijedi jesu osnova duhovnosti, prijedlozi za kontemplaciju, za ulazak u duhovni svijet, za susret sa samim Gospodinom Isusom Kristom, živim i dobrim.
Nakon toga, teško je čvrsto i snažno vjerovati, osloniti se, pouzdati se i zaboraviti što češće sve drugo, sve životne mehanizme osiguranja sebe i svoga života, svoje obitelji, svoje domovine, svojega poduzeća, svojega automobila ili računala, mobitela i tako redom. Vjerovati da te neće pogoditi teže nevolje nego da ti je spasenje na usluzi jer Isus je došao da ti pomaže, da služi.
Jer nisu Božje misli kao naše, niti su namjere njegove kao naše.
To znači klanjati se Bogu, služiti mu i vršiti njegovu volju, spasiti se.
„Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju (Gal 3,22).”
No comments:
Post a Comment
just do it