Monday, October 21, 2024

Poganski tron

 


Nepomična, mrtva, slijepa,

beživotna, izgubljena, uspavana,

žedna svih božanskih okrepa,

stojim kao čaša, stakla oslikana


prošlošću koja lebdi sve do sada.

Jer da poganin ja nisam bila,

ne znam kako dotakla bi mene nada

što sam je u sebi zarobila.


Poštujem to vrijeme staro, prošlo,

mada grijehe si mi oprostio.

Kroz tu fresku vidim što je došlo

tu, na svijetlo koje si mi orosio.


Još sam često kao slijepa, gluha

ako ne gledam u ljubav tvoju

i u trajnost što svjedoči Sveta Duha

po čijem se ravnam kroju


jer je Duh to srca, Kriste, tvoga,

ognjena nebeska raskoš dara,

ljubav moga svemoguća Boga

što mi čini da se ova duša para.


Ne možeš je ne primijetiti

i ne biti je svjestan, sav od blata,

sav od praha što bi prijetiti

da će razbaštiniti me s toga zlata.


I da nemam prošlost tu pogansku,

ne bih znala koliko mi svjetlo znači,

da ti ljubim bolnost tu božansku

koja žeže i blaženstvom zrači.

21.10.2024. 17:43



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts