Da ja nisam luda, vele,
ali malo luckasta normali.
Sa mnom stanje to ne dijele,
poput klaunova svak se sa mnom šali.
Ne vjeruju mojim godinama, niti riječi,
misle da mi zaljubljenost površinska,
da sam sanjalica koja se ne liječi,
kojoj treba mlaka pažnja poočimska.
Da se pravim pametnom, to kažu,
da mi izraz djetinjast i bez sve težine
koju život ponese kad ljudi lažu,
kradu ili jednostavno nemaju svježine.
Al' u tebi, Kriste, je moj spas,
moje breme lako što ga meni dade.
Mada tih i loš je često taj moj glas,
smeta sudionicima ponosne parade.
Pitaš da l' te ljubim, nešto malo.
A tko ne bi ljubio u Bogu Kristu
biće vjerno kojemu je do duše mi stalo,
s prijateljstvom za tu Ljubav čistu
što je nama Isus izoobilno prosipava,
kojom veže, lijepi svoje ribare i ljude!
Ako zlome blagoslov se prosijava,
kako ne bi kome nisu sve te riječi lude
jer sam za tobom ja, Bože, kao oganj lud,
kao divlji žar što iznad lišća pleše
za sve tvoje koji različitu nose ćud.
Nekad ludilo od ljubavi me trese,
a često je samo taj blaženi mir.
Jedno znam, da Božjom voljom tu se hranim,
da to nije samo osobni mi odabir
već ono što je jače i od čega se ne branim.
13.10.2024. 16:08
No comments:
Post a Comment
just do it