POLJANE SPASA abc

 

39. POLJANE SPASA abc

poezija 31

Kazalo:

Bljesak nade

Božanska ljubavna moć

Božićna etida

3

Čekaj

1

Dan života 

Dar Križa

2

Gavranov nokturno

1

Ime jeseni

Isusova kruna

2

Kraljevske bitke

1

Majka Krista Kralja 

Molitva slabosti

2

Neiscrpni izvori 

1

Obilje vina

1

Poganski tron 

Poljane spasa

Poslanje tuge

Poslije rata

Pravi čas 

Prekretnica

6

Ravne staze

1

Samo ti znaš

Silazak Mudrosti 

Sjajan, bijeli lan 

Smrznuta ruža

Spasenje

Stari slijepac

6

Tebi, Kriste, vjerujem

1

Udaljena rika propaloga zmaja 

1

Vatra tvoje riječi 

Vjetrovi Došašća

2

Bljesak nade

U mojoj slaboći, u nemoći mojoj

tiho me pratiš, jedini Bože.

U nevolji svakoj, bilo kojoj,

tvoja me desnica uvijek spasiti može.

Što hoćeš da ti učinim, zbori!

Za sve što mi dade hvale mi primi

dok srce ti moje jasno govori

da zna da su veliki moji krimi.

Koliko je trebalo ljeta proći

da naučim stav samo za Boga,

koliko je ljubavi moralo doći

da se prisjetim sveg jada svoga.

I da dobijem posebnu gestu,

i vjernost i pouzdanje u Stijenu

pa da krenem niz najdalju cestu

koja nema nikada toliku cijenu.

I da znam da nikada nisam sama,

mada mi to nekad najteže pada.

S tobom u društvu ne vlada mi tama,

čak i kad živi najmanja nada.

15.11.2024. 10:29

Božanska ljubavna moć

Svojom vrlom poslušnošću

slijedio si svaki zakon, svaku riječ;

svojom stalnom prisutnošću

ljubio si ljude i bio im lijek.

Sve si prihvatio što ti dadoše,

tvoja odanost bijaše božanska

i bez sile ratovanja oni padoše

jer ti ljubav neizmjerna, veličanska.

Kriste, Kralju koji nema grube sile,

koji drži milosrđe, blagost

za sve duše što su ikad ovdje bile,

ti pokaza rajsku dragost.

Bedemu od poniznosti,

nitko tebi ravan nije,

najmanji od sviju skrovitosti,

ti si sreća što se krije

veličinama i egocentricima,

a pokazuje se slabima i malenima

što ih siromaštvo izobiljem ima

kao vjernih duša u svim stvaranjima.

23.11.2024. 11:11

Božićna etida

Davnih dana, na pustim drumovima

sjajile se zvijezde jasna odraza

i sve bilo je u tuđim umovima

kao tama dvoličnosti ili poraza,

samo odražavanje nebesko je bilo.

Mašta samo mogla mi poslužiti

da sam svjesna svega što se stvarno zbilo,

dvostrukim se mjerilom zadužiti.

Nastadoše snovi snažne moći,

ali i bez odraza jedinstvenih svjetlila

koja bi se skrivala dubini noći

pa se neka stvarnost ipak duši prelila.

Dvostruka su mjerila sposobnosti znak

koju nemaju ni zvijezde, ni u odrazu

jer je zvijezda uvijek samo jedan krak

dok je dvoličnost u svakom srazu

kao raspuknuta šiba na dv'je strane.

Zato nesposobni umovi svijetle jače,

u svoj svojoj moći i slabosti mane,

a mašta im služi čuti dušu kada plače,

razmatrati bilo što il' bilo kada,

nakon događaja koji trajnost nosi.

Tako zvijezda što ponekad pada,

tako nebo što po drumovima rosi.

Tako Božić samo jedan stoji

svakog puta kada ga u jasle stavimo.

Jedinstvena stvarnost koja nikada ne dvoji,

nikad neće minuti da ga vječno slavimo.

19.12.2024. 20:58

Čekaj

Čekaj me, nikamo ne idi.

Ostani u kolotečini svoj.

Kora na brezi lako bridi

i šalje ti molbu, pozdrav moj.

Ne brini za sve brige svijeta.

Poslat ću vrapce na put.

U ljepoti njihova vesela leta

vidjet ćeš onaj poseban kut.

Znam te, u molitvi te znam,

ali ipak te molim: čekaj.

Jer treba mi svjetlo, gorući plam,

da bolje prođem što nosi rijeka.

09.11.2024. 16:57

Dan života

Daj mi piti tvoju bol,

govoriš mi Ti s visoka,

daj mi grijehe svoje;

sići ću u tvoju dol

gdje mi lije iz ta boka

voda za sve stado moje.

Uzimaš od mene tugu,

ovisnosti i sve mane,

a na Tebi mane nema.

Skidaš bolesti i kugu,

smrti odbrojavaš dane,

otkupljenje sad se sprema.

Daj mi piti Tvoju briž,

Tvoju ljubav, Tvoju snagu

što Te nosi k meni;

kada stanem poda križ,

donesi mi suzu blagu

i Tvoj pogled zaneseni.

Daj mi piti ovu čašu,

s Tobom okušati vina

što ga sipaš svatovima;

daj, učvrsti vezu našu,

nek me nađe ova trina

koja svetu srču ima.

Žedno čekam onaj čas

kada slavit ćemo mi,

zajedno se radovati

Tebi, Kralju sviju nas;

Tvoji ćemo biti svi,

vječno ćemo svatovati.

14.04.2019. 06:40

Dar Križa

Molim svitanjima i osluškujem tu volju,

glas od Boga koji budi me u meni

da se sretnem s okrutnošću i s tom bolju

što se očitova getsemanskoj noćnoj sjeni.

Postao si Grijehom, nezamislivo je za me

da te, Kriste, nisu mogli niti pogledati

zbog ta užasa ti ljudske patnje usred tame

kada morao si mučno nastradati;

kada tražio si kako pravedno je sebe dati

i molio da te mimoiđe gorka čaša.

U jedinstvu s nama, morao si Oca zvati

da to bude zajednička molba naša.

Okrutni smo, glupi i milošću nesposobni

da se očituje božanska ljepota tvoja,

pred svim narodima otvoreni kamen grobni,

slava, mir i radost usred naša nespokoja

jer su savjesti nam zle i bezvoljne, i mlake.

Život ispunjen je bezbrojnim nam prilikama,

ali postao je bježanje od svake male tlake

umjesto da bavimo se postovima, molitvama

i da gledamo te sve dok pogledi ne sazru

kako dostigli bismo k tebi blagim viđenjima,

jer u blaženom se gledanju otajstva nazru

koja utišaju svaku glad i žeđ u našim htijenjima.

Zato dao si nam vrijeme i duge živote

da ne skrećemo sve poglede u stranu

već da nauživamo se velike vrednote,

da posvetimo se uskrsnome danu.

18.10.2024. 05:31

Gavranov nokturno

Kao pravi car

sa crnih krila par

sam u lovu grakće

kao da je velik jar

ili premalen dar.

Molitvu tiho šapće.

Zaigrano pero pade

ravno pod vrapca stope

da bi ga prestrašilo.

I mada skroz bez nade,

sa tla se ždrbac prope

da krdo ga ne bi napustilo.

Crni gavrane, čuvaj svoj dom

jer noć ga ne zna kao ti

što pluta na putu svom.

Ne brini za maglu. Za bučni grom.

Sve će to jednom prestati.

Ali tvoj dom će slavan ostati.

08.11.2024. 11:00

Ime jeseni

Još uvijek jesenje lišće se spušta

kao da pleše po terasama i tlu.

A magla i nije onako tugaljivo gusta.

Vjetar zauzeo pozornicu svu,

rastjerao loše znakove neba i nevolja,

i kao da ispravlja onu nedavnu grešku,

kao da zna da želim postati bolja,

odaje se divljanju i divi se ovome smiješku.

Čeka se zimsko doba, čeka se snijeg,

a jesen će dugo još carevati poput dive.

Ne da se lako, ne da svoj visoki brijeg

što služi raspršivanju svakodnevice sive.

Već prošla su tri tjedna, duga i krasna,

od kada novim stilom ja živim i hodam

i ne znam za mnoga sjećanja časna,

i samo se Kristu ponekad odam,

a djeca ne trče, i društva ne viđam.

Preživjeti moram i ljeta, i zime

jer kao starost baš jeseni se sviđam

i ponekad šapućem tiho njezino ime.

19.11.2024. 16:51

Isusova kruna

I bez nadahnuća moga ti si Kralj,

ti si Krist u mome srcu i životu.

Tvoja kruna mi najsvetija, to znaj,

u njoj vidim božansku dobrotu.

Čitav svijet i svi puci, sva plemena

zovu se po tebi ljudskim bićima.

Nema takvih čuda, a ni tih vremena

kakva bila bi bez tebe u svim bitima.

Kada kruna na tvom tjemenu zaboli,

kada prolijeva se krv po tvome licu,

svatko vjeran podanik je tvojoj školi,

svakome je dati tebi svoju sukrvicu,

ti, ljepoto pobjede i slave, i Pastiru jaki

što kroz trnje probit će se u spasenje

izgubljenoj ovci, svakom stvoru kao sokol laki

koji nudi, daje vjernicima otkrivenje.

U tebe se, Gospodine, uzdam kao dijete,

jedina si moja baština ti, Kriste, Bože moj.

Najdraži ti, vječni korijenu i divan cvijete;

nemoj zapostavit nikada ti konop moj.

17.11.2024.15:42

Kraljevske bitke

Sjećanja tako ne ginu

kao znaci životne snage,

ona se nikada ne rasplinu

za Boga svoga, za svoje drage.

I još dok ne znaš na ovom svijetu

hoće li forca se vratiti ista,

više ne pratiš pogledom ptice u letu,

više se oslanjaš na ranjena Krista.

Isuse, ti si mi snaga i govor tvoj

dok ne odlučiš da dosta sam zrela;

dok ne ukažeš na sadržaj moj

da pustiš me tada na svoja vrata bijela.

Naravno da nisam postigla sve.

U jednom trenutku nestade svaka bitka

i ja se poklonih poput Marije

pa život postade pobjeda pitka.

Nije grijeh ako te ne zanima nešto

od svega što se ponavlja neprestano.

Duša ti zna i srce ti kazuje vješto

kada je prekasno ili još rano.

A već iz svojih molitvi znaš

da svaku jotu pregledava Bog.

I uzima grijehe koje mu daš,

laća se ljubavnog posla svog.

Moj život je bio tako u redu,

a spoznah te kao najdraža kći.

I ostadoh uvijek u tome slijedu

gdje moja poslušnost ograda bi.

16.11.2024. 21:47

Majka Krista Kralja 

Kada iznenada dođeš, Kralju,

sve će svijetlo, toplo biti

i pravda će zasjat već u dalju,

prestat će svatko svoje suze liti.

Sada te čekamo svakoga trena,

uvijek smo pripravni u taj sat,

ali sreći nitko ne zna časa njena

jer ti ćeš doći iznad svega kao tat.

Za taj čas te molim, Duše Sveti,

da pribereš moje lutajuće srce,

da ga držiš kao da je snop mi speti

po svuda gdje misli moje trče.

Majko Kralja, grijeha ne dopusti,

niti sada, niti tada, nikad više

da je lakše naći taj puteljak uski

koji vodi gdje se sva krivina briše.

01.12.2024. 03:40

Molitva slabosti  

Umor moj ponesi,

primi slabost moju,

boleštine istresi

pod molitvu svoju,

opet me ojačaj

prije slavna kraja

da ti slutim značaj

koji odvodi do raja,

Isuse, Isuse moćni.

Zbaci plašteve zlobe

u sat onaj noćni

kad prelaziš grobe

pa me uzdigni,

pa me uzvisi;

do srca mi stigni

gdje strmi su klisi.

Načini pravednicu

od moje srži,

života nasljednicu

što ljubav je drži.

11.12.2024. 06:59

Neiscrpni izvori

Opet sam tu da te slušam,

opet ja, evo, dolazim

svjetlo da gledam, riječ da ti kušam,

da spoznajem odakle polazim.

I bol boli, i radost me raduje,

uz tebe, Bože, ovdje dišem,

i duša te moja sve bolje čuje,

o tebi razmišlja, sanja i piše.

A ti mi se predaješ i veo mi otkrivaš

od kojega slijepa sam dugo, dugo ja.

I uvijek iznova moje zablude otkivaš,

meni dokazuješ da tvoja sam sva.

29.11.2024. 20:34

Obilje vina

Vremenite tajne,

bremenite, sjajne,

vuku se k noći,

tuku se s moći,

a prelijepe slike i note

za slijepe oblike i kote

za se pjevaju i prokazuju

da se slijevaju i obrazuju

put buduće dobi

i dana krasna,

putujuće kobi,

i mana časna.

U obilju tvome

dragulja i nade,

u okrilju tome

pahulja krade

jedan čas

života nadahnuća

kao vrijedan kas

divota čeznuća;

zahvaljuje vjernosti

koju prete u srcu,

navaljuje smjernosti

koju plete u srču.

A Kalvarija vijekom svim pjeva,

pasha silna,

i Marija, tijekom tim Djeva

naša divna.

I obilje vina,

Duh porinuća;

moja baština,

Kruh uskrsnuća.

21.10.2024. 21:44

Poganski tron

Nepomična, mrtva, slijepa,

beživotna, izgubljena, uspavana,

žedna svih božanskih okrepa,

stojim kao čaša, stakla oslikana

prošlošću koja lebdi sve do sada.

Jer da poganin ja nisam bila,

ne znam kako dotakla bi mene nada

što sam je u sebi zarobila.

Poštujem to vrijeme staro, prošlo,

mada grijehe si mi oprostio.

Kroz tu fresku vidim što je došlo

tu, na svijetlo koje si mi orosio.

Još sam često kao slijepa, gluha

ako ne gledam u ljubav tvoju

i u trajnost što svjedoči Sveta Duha

po čijem se ravnam kroju

jer je Duh to srca, Kriste, tvoga,

ognjena nebeska raskoš dara,

ljubav moga svemoguća Boga

što mi čini da se ova duša para.

Ne možeš je ne primijetiti

i ne biti je svjestan, sav od blata,

sav od praha što bi prijetiti

da će razbaštiniti me s toga zlata.

I da nemam prošlost tu pogansku,

ne bih znala koliko mi svjetlo znači,

da ti ljubim bolnost tu božansku

koja žeže i blaženstvom zrači.

21.10.2024. 17:43

Poljane spasa

Znam da nećeš tugovati

ako odem poljanama neba

sve to dalje putovati

što se bliže Kristu stići treba.

I ja se u tome radujem

kada dođe, ako dozove me malo

šaptom što ga dugo čujem

da obnovi ono što je palo

kao što je pala narav moja

da se više uzdiže visoko,

kao što je čas da metanoia

dopire u dušu mi duboko.

Evo, kušnja kušnju stiže,

Krist me hoće, želi, traži

da se upinjem još bliže

dok me zahtjevima snaži.

Već ti ne znam niti reći

kakve sve divote pruži,

toliko već hoće peći

ova ljubav što mi spasu služi,

ova nadnaravna veličina

kojoj podlažem se lako,

obuzeta tom ljepotom Sina

što ne trpi srce mlako.

Bit će sve to drugo mi i novo,

nalik proročanstvima

što razabirem im slovo

koje slatka Duha ima.

15.10.2024. 18:08

Poslanje tuge

Grijeh u svijetu guši,

ali kamo idem, dobro znam

zbog tebe u duši

gdje me vodi sveti plam,

mada, reklo bi se,

naslijepo koračam,

možda peklo bi me

da se u sve bacam,

ali ja sam neprekidno

samo na tvom dlanu,

tvoju volju slijedim slabovidno,

a to sve je već u planu.

Nepravda me kinji,

Pravedniče, Bože, moj,

kad je blizu svetinji

kao ljutih pčela roj.

Tužno li je ugledati,

svaki grešan korak,

lako li je poredati

sladak il' previše gorak

jer me nosiš, jer si uvijek tu

da me klonulu pridržiš,

da me otmeš zloduhu,

da mi desnicu tad pružiš

i pokažeš mi blaženstvo sreće

što sam našla se u izabranju,

Samo daj mi od toga i veće

da se radujemo tom nebeskom tkanju.

20.10.2024. 12:30

Poslije rata

Stresovi, munje i tihi kut

u kojemu nestaje nesreća svaka,

moj su stalan, stalan put,

moja je ravna, ravna traka.

I kada pronađem mir u kutu svome,

to je u duši, u srcu, i vani.

Svuda ima razloga da te slome,

ali uvijek su čitavi životni dani.

I lišće pada, ali ne šušti,

sve je to izvanjska slika.

I ljudi su sami, a dani su pusti,

a nema ni dobra, ni loša lika.

Mjerila su nekako drugačija

u teškim vremenima i ratovima.

A zemlja, pa ona je svačija

i svi su u pravu o etičkim satovima.

Postat ćemo živi grad duhova,

živi i nekako plastični,

svi ćemo biti jedna tvornica snova,

ali nećemo nikada biti slični.

A poslije? Poslije rata sve iznova.

Lišće će šuštati poput kiše

čiji se šum dugo neće čuti s krova,

a mnogima nikada, nikada više.

15.11.2024. 19:29

Pravi čas

Pokraj tvojih ložišta nalazim snagu,

pokraj odjeka riječi ranih i kasnih

da izbjegnem prepreke na tragu

prolazim ti do dlanova časnih.

Kada mi dođe vrijeme i čas,

kada taj susret predviđen bude

da živim što je dobro za nas,

a možda i za druge ljude,

bit ću tako sretna i smirena

kao duh slobodnih prostora,

kao blaga vatra raspirena

koja po tebi vječna biti mora.

A do tada čekam te ustrajna,

uvijek na tvoju riječ, Isuse, pripravna,

kao zvijezda što je pod tobom sjajna,

kao cesta što je za tebe ravna.

29.11.2024. 02:03

Prekretnica

Srce je moje te primilo, Božiću,

u svoje tijelo i zemaljski duh,

nadodalo okus nebeskom piću,

prihvatilo novi život i kruh,

a vremena su prošla u buduća

i ne okreće se, stao je svijet.

To naša je ljubav i riječ vruća,

ne može se ukrasti susret svet.

Oštra slama, ubojstva, progoni

neće poništiti ni mrvu Boga,

ni svi koji su zlu i pobuni skloni;

načinit će samo veća heroja toga.

Dao si tada da te vidim u svemu,

križ je tvoj prisutan svakoga časa

da se ravnamo samo po njemu

kako bi doveo srca nam do spasa.

Privedi nas u tvome rađanju

sve do slave uskrsnuća,

izvedi nas u našem nadanju

iz ona svijeta umiruća.

17.12.2024. 07:08

Ravne staze

Opet ću doći, opet se vratiti,

drhtave ruke obećanja su pune

i služe da mogu te, Kriste, pratiti,

od slame grube do slavne krune.

Gdje god bila i zaostala za tobom ja,

uvijek si tu kao rođen samo za mene

i za taj trenutak za koji sam potrebna;

i tvoja je postelja dječja dio ti Stijene

na kojoj mi pripravljaš stalan stan,

bez onih zasluga što traži ih svijet.

Ne bih znala kako počinje novi dan

kojemu kraj tebe život postaje svet.

To tvoja su mjerila, to samo ti znaš

je li prevagnula ljubav koja boli

ili milost je darova koje nam rasipaš,

ili upornost duše što žarko te moli.

Svaki je trenutak nova kušnja za nas,

novo sazrijevanje i posvećenje.

Svaki trenutak vodi ljude u spas,

i čitav nam život je obraćenje.

13.12.2024. 00:00

Samo ti znaš

Ne možemo zamisliti

te ljepote naroda i svijeta,

kako li je zavisiti

od ta duhovnoga leta

gdje se duša s dušom spaja,

gdje se dijete svako ljubi

u dubini stanja raja

gdje od blaženosti sav se gubi

svaki čovjek, svako ljudsko biće

što se brzo popraviti dade.

A ti, Kriste, vidiš kako sreća sviće

i koliko s nama ima nade.

Nikad čovjek to vidio nije,

niti mu je uho čulo o tom

kako sreća mu se smije,

kako divno živi snagom svom.

Samo ti to možeš reći

kolika je nada naša u čednosti.

Stoga ti u ljubavi si od svih veći,

brižni Kralju od sve pravednosti.

22.11.2024. 06:17

Silazak Mudrosti

Po kruni svojoj, po svome trnju,

oslobodi me, Gospodine,

od zamršenih misli što nagrnu

u moždane moje od gline.

Što je čovjek bez te svijesti

da je vjeran, da ti želi služiti?

I da nemoćan te ne može ni sresti,

tebi, Jedinome, svoje rane pružiti?

Oslobodi um od svake zapreke

da u zazivu ti priđe kao zdravi duh

koji zna što znače tvoje izreke,

Riječi, mano što je sišla s neba kao Kruh.

Po tom trnju oštrom, krvavome,

nek ta krv na mene se izljeva

po svem umu i po tkivu zdravome;

o mudrosti u padu neka pjeva.

Praštao si da i ja sve praštam,

dao si mi sljepilo na pola

da ne vidi nitko da ne maštam

i da zrela, i da nevina je tvoja škola;

da ti Duh je iskričavi na tom Drvu bio,

makar polumrtav, izranjen, al' jasan.

Sve si ljudske snage tada oslobodio

i govor tvoj je bio vječno krasan.

Ne daj srdžbi, ne daj gruboj riječi

da me izda kao bolesnika, kao luda,

maglu koja navlači se na me spriječi;

uvijek ja sam sebi dokaz tvojih čuda.

Hvalit će te moje emocije, razum, volja

sve dok bude svijetla sunca, mjesečine;

sve dok ona Zvijezda ne svane sred polja

kad nas anđeo odvede u sve svete čine.

25.10.2024. 09:04

Sjajan, bijeli lan

Izmoliti želim

od posvećenja,

uspinjanja,

mrva koje dijelim,

poniženja,

prosipanja

blagoslova,

putovanja

i blizine.

I od pokrova

što odzvanja

kroz nizine,

natopljene injem;

neba otvorena,

Milosti malo,

prekrivene tinjem

kao opomena,

kao pero što je palo.

Kao Riječ što blista,

kao zakon vjekovni

i toplina srca;

kao savjest čista,

il' konopac stegovni

koji liječi slabost grča

dok mi duša propada

kao da odavde nestaje,

kao da polako klizi

u krajeve mnogih nada

gdje nered prestaje,

gdje kraj je krizi.

Djetinjstvo, rat

i budućnost

već se isprepliću

dok se klati neki svat

i njegova ćutnost,

a stihovi zapliću.

Malo od toga

da začini dan

i njegov kraj.

Uslišanje od Boga

za sjajan, bijeli lan

kad otvori raj.

19.10.2024. 22:53

Smrznuta ruža

Ostavila sam smrznutu ružu

koja je nekome putem ispala,

sigurno iz buketa što nije imao uzu,

i tako sam mladost njezinu izdala.

Neke su djevojke prolazile

i po tome su gazile svijetu

koji odolijevaše trnu vile

kao da odolijevaše svijetu.

Napokon proljeće ružu odnese

u svoj mladi, topli kraj.

Ostatke leda sa nje otrese

i bi ona krasna, znaj.

11.11.2024. 00.12

Spasenje

Do tvoga rođenja

pusti me poživjeti

i do tvoga pohođenja

za koja mi nije mrijeti.

Sad, pri kraju svih vremena

pusti da te očekujem,

da ti srce otvaram bez sjena,

da zbog tebe poklekujem.

Učini me svjesnom stanja,

duhovna raspoloženja,

tijela skromna, od sveg manja,

duše topla utaženja.

Rađaj se u mojim grudima

kao nježna, blaga nota;

i ne daj me pustim sprudima

gdje je nestala ljepota.

Kad zemaljska ratna svjetla

počnu iskriti na svijetu,

ti odvedi me put vjetra

ka zvijezdanom nebeskom letu.

Spasenje je tako blisko,

ali može ostati mi nedostižno

jer na kraju dođe uvijek sklisko

upozorenje tvoje brižno.

Sačuvaj me za taj tren u Betlehemu,

tako žeđam vidjeti te pokraj Marije i Josipa

da se radujemo, Kriste, svemu

što nas radošću i vjerom kao sniježak posipa.

26.11.2024. 07:11

Stari slijepac

Vidio sam, progledao prvi puta,
ali nisam znao ništa osim toga;
kao da mi tijelo na tom svijetu pluta,
slutio sam da sam sreo Boga.

Do Siloe kupališta kad sam jurnuo,
zatvorenih kapaka i sav u glibu,
shvatio sam da još nisam umro
jer su drugi čudili se mome vidu.

Slijepac bijah od rođenja;
što sam znao dugo što je svijet?
Eto, znadoh mnoga priviđenja,
sluh mi bio sasvim razapet.

Gonili me van iz Grada,
spopade ih strašan strah,
a probudi se moja nada:
poznat mi je bio onaj dah

i sav onaj titraj glasa Njegova.
Prišao je, vidjeh prve rajske oči,
pratilo Ga bezbroj stjegova,
moje srce mi u grlo skoči.

Taj je, Prorok moj i Lječitelj;
poznadoh Ga kad pristupi,
najveći u svemu Tješitelj.
Krvca moja u čelo me lupi.

"Vjeruješ li?", upita me istim tonom
kojime sam čuo da me traži;
ja Mu rekoh dugim poklonom
i osjetih da me snaži.

Ničice sam pao, govoreći: "Vjerujem,
što bi drugo mom životu bilo?
Vjerujem Ti, samo Tebe sljedujem,
sve je drugo samo mi se snilo".
26.03.2017. 18:06

Tebi, Kriste, vjerujem 

Evo onoga kojeg slavilo je srce moje,

koji hranio je moju dušu svojim Tijelom,

davao mi snage od života, o kom vrapci poje,

koji pozvao me da mu budem ja božanskim dijelom.

Sada stiže kao račun cijeli, sav na kraju uspinjanja

po tom brdu kušnji da procijeni volju odanosti,

da prebroji molitve i zazive mi na toj gori obećanja,

da pregleda što je darovao sred opasnosti

da ću se strovaliti u ponore od svoje slaboće.

Sad me vidi kao što me poznavao je oduvijek,

sad će dati srcu mome da ga gleda dokle hoće

i u strepnji, i u nadi dat će meni milosrdni pravorijek.

Znadoh ja u svojoj epopeji milosrdno srce tvoje,

da ćeš smilovati se u svome siromahu,

zato bijah odgovorna koliko je moglo srce moje

koje živjelo je s Duhom u jednome dahu.

04.12.2024. 08:30

Udaljena rika propaloga zmaja

Daleko su odletjele misli

ova kišna dana tragedije

s kojim snovi su pokisli

izvan razuma, sred elegije

što životu dodaje od tmine.

Ne da djeci da se raduju,

tjera ih u sablasne mrkline

gdje i srndaći sad strahuju.

Kad se Božić Isus rodi,

mlade sve će pogubiti

da zavedu pamet koja plodi,

koja uvijek želi ljubiti.

Stare priče, sličnih fabula

i raspleta što djecu zavarava

da je stvarna pravna bula

da se klone lakih zaborava,

da se boje i da svi tu govore

da ljepote, da života nema,

da se ovdje trči samo za lovore,

da se Božić sad na odlazak priprema.

To su misli, to su sredstva Zavodnika

kojega je svrgnuo zauvijek Isus, Kralj

kad mu se pod križem čula grozna rika

toga zmaja koji nikad neće dospjeti u raj

gdje se časte duše svojim Kristom

koji spasi ljude radošću i uskrsnućem,

čije ime jeste Život u tom Duhu čistom

trajne sreće u svem zagrljaju vrućem.

21.12.2024. 23:05

Vatra tvoje riječi 

Uvijek imam ljubav kada tebe slušam,

ti upališ svjetlo moje svijeće

jer se rađaš u mom tijelu kada riječ ti kušam;

tako ti si, Kriste, žižak moje sreće.

Niti ne znam da ta ljubav u meni prebiva

dok ne plane slovo koje mi tumači

tu, u mojoj svijesti sve to što se zbiva,

što mi više nego išta i toliko znači.

Tvoje tijelo koje u svim vjernicima caruje,

koje nalazi se u tom zboru tvojih apostola,

tu je zato da se nama živa ljubav daruje

koji skoro mrtvi smo bez zajednička Stola,

sve dok ti nas ne probudiš ranim svitanjima

svojom čilom žrtvom nad čitavim pukom,

svojom riječi koja priječi našim skitanjima

da se množe tu, pred tvojom Mukom,

koja diže nas iz grobova i snova.

Bez tebe smo mrtvi, Bože mladi,

i bez vatre koju zapali nam ljubav ova

što se tijelom riječi tvoje gradi.

09.12.2024. 04:38

Vjetrovi Došašća

Sjaj visina odvodi moj svijet,

moje srce, moju dušu

gdje božanstveni je cvijet

kao pustinja u kojoj pušu

samo vjetrovi slobode, pravde.

Tu se pripravlja došašće

za sve iz daleka i odavde

kao značajno našašće

ili znanstveno otkriće,

za svakoga stvora vijest

da će doći naše zajedničko Biće

da probudi u svakome svijest,

da pokaže smisao nas, ljudi,

naša postojanja jaki plam

da se nitko više ničemu ne čudi,

samo Bogu da se divi sam,

samo Božića i Majku da susretne

jer mu to je cilj od vijeka,

da napusti lamentacije si sjetne

i da uzme nebeskoga lijeka.

07.12.2024. 02:28