Previše grešna za puste snove,
gledam u tvoje preobraženje.
Za dušu moju slike se love,
mislim na svoje otrežnjenje.
Sveti je Kruh preda mnom
što umro je za oranicu crnu
koja će dati rod na putu tom
i nervi mi nikad više ne trnu.
Kad se obratih na tvoju stazu,
kao da s neba sam pala
poput tanke vlati u mrazu
da jednom bih preda te stala,
iznova rođena od vode i Duha.
To bila je moja metamorfoza
jer bijah bez vida i bez sluha
kada je nestala meni ta groza.
Zar prije ne bijah zgaženo klasje,
a poslije već stiže mi rod?
Agonija sada mi kao slast je
koju mi daje dobar, zreo plod
jer molitva svaka uslišana bi.
Mnoge su duše u te zavirile,
mada te ne vide, da tvoji su svi;
tvoje ih priče zadivile.
Žedni su smisla bez patnje,
nesvjesni da su na muci.
Isuse, moćne ti riječi i zlatne
u ovoj zlobnoj ratnoj buci.
03.10.2024. 23:58
No comments:
Post a Comment
just do it