Poruka

Vraćam se s te naše Svečanosti,

ali još ti nisam stigla doma,

mada svijeća već je dogorjela.

Digle su se one mrtve kosti,

divna tijela koja zovu „soma”,

koja umrla su jer su bila okorjela.

Večer je od jutra Uskrsnoga,

netko žuri, a mnogo njih nema,

samo neka odrasla su djeca

u blaženstvu našeg Boga

koji stanove priprema

da im duša već ne jeca.

Svjetlo Kristovo zapalilo plamen,

čitav narod, sav taj svijet

i svu mene, žednu,

a ja samo šapćem „Amen, Amen”.

U spirali začinje se novi splet

koji traži mene, čednu.

Ne znam kad ću stići,

da l' ću biti ona stara,

ista kao uvijek.

Znaj da ću ti opet prići

jer se srce ne odmara

i kratak je ovaj vijek;

u njem jedna samo

pjesma je za sve.

I, da skratim,

ostala sam tamo,

ptice su me odvele

da više ne patim.

04.04.2021. 02:09