Nebesko tkanje

Služi li to putovanje čemu,

kakvom većem ili višem cilju

kada lađe ove su na vezu?

Prisjetim se mora u svom drijemu,

zvijezda udaljenih tek poneku milju,

pomislim na onu polomljenu brezu,

sve me to još uvijek potiče i dira.

Brige česte, razne, gusto trnje!

Ne dopuštaju ni kratka počinka

lađi koja jedri sve dok vjetar svira

pa se sklanja kao drvo krnje,

pa se sjeti, kao Otac svoga posinka,

da to nije put ka kojem stremi.

Zapjevat ću da Te hvalim, Oče,

molitva me Tvoja ne napušta

jer su jedra kao vjetar nijemi,

a vjeđe se na Te odmah moče.

Ogromna je ova duša pusta,

nema zvijezde, nema takva mora

kao što su oceani Tvoje pažnje,

kao što je uslišana svaka želja.

Za Te, Bože, produbi se svaka bora,

k Tebi leti vjetar i te lađe razne,

za Te kapne suza od veselja.

Jer Ti nisi samo Bog apstraktni

nego život ljudski ispod kože,

susretanje sa svih strana.

i konkretni spoj egzaktni

s kojim srce računati može,

mada prepuno je svakojakih mana.

Stare kosti, polomljeno jedro ova broda,

kao vir me prema dolje vuku,

zaborav mi ne da na obalu prijeći.

Samo srce kao da je Tvoga Duha roda,

kao da me diže svaki dan na muku

pa ja moram ići, jedriti i reći

kako je ljepota Tvoja slavna,

kako kao da su naokolo slijepi

i progonitelji umišljenih zala.

Ne zanima mene više ruža sjajna,

niti biseri mi nisu lijepi.

Više volim gaziti do riječna žala

gdje su struje puno jače

i gdje dobri vjetrovi zapušu.

Zlo tko traži, uvijek nađe

i za loše vrijeme mnogi plače.

I ne smeta ništa ovu dušu

kada iznenada iz sebe izađe

netaknuta poput nebeskoga cvijeta.

Još sam ovdje, ali kao da me nema

za te ljepljive zemaljske pipke.

Odavno sam otišla sa svijeta

jer me zoveš usred svih problema

da izbijelim jedra od nebeske čipke.

15.04.2021. 21:53