Bijele duše

Nikad neće skinuti uskrsnicu bijelu

ona duša što se Krvlju pere,

što se Kristom hrani u visini.

Samo jednom dobila je tu haljinu cijelu,

otada je čuva da je ne podere,

da ne smakne pogled ka pličini.

Bijela duša, milosrđa Gospodnjega puna,

napunjena neograničeno Bogom,

poput ovčice preskače rastvoreno tlo

jer nebeski pletena je njena vuna

rukama od stare majke, pokrivena togom,

načinjenom s Duhom Svetim da je ne bi zlo.

Kataklizme, vijavice, sve je ispalo kontekstu,

bijesni psi i ludi jarci, napredne ideje,

al' se kuća gradi još od pamtivijeka.

Duša duši baština je na istome mjestu,

gdje je Stijena što potopila je i Pompeje,

i taj Babel što ga Sud božanski čeka.

Judo, Judo! Prva tvoja riječ je bila laž,

sve dok nije Kralj od Riječi nebo otvorio

i za tebe, i za bijele duše i tradiciju

koja traži Bogu, Kristu biti paž.

Nikome se lažac nikad nije dodvorio

u toj kući na toj Stijeni gdje se duše bijele siju.

08.04.2021. 19:38