Ostavljaš me u jaslama svojim
i na brdu svome nektara mi daješ,
mada ne znam Tebe ljubiti.
Vodiš brigu o danima mojim,
Ti se zbog njih nikada ne kaješ,
nikad ne znaš od ljubavi gubiti.
Sjenica je ova moj nebeski stan,
mada ne znam Tebi vjerovati,
postaja za odmor u Tvom Duhu.
Zbog mene si, mjesto mene sretan,
pomažeš mi Tebe sljedovati,
mada ostadoh u svome ruhu,
dođoh Ti iz prikrajka, iz potaje
na tu veliku Ti gozbu siromaha.
Kakva radost, Ti me ne šalješ odavde,
znaš da najbolje Ti daje
ovo srce, puno Božjeg straha.
Ti sve vidiš, Ti si Pomazanik pravde.
Hvalit ću Te kako umijem i znam,
slavit ću Te u svojim dubinama
što se gube ispred kraljevstva.
To je isti onaj zajednički plam,
to je isti onaj način među nama
ta života u kojem su susretanja sva.
Nisam svoja gospodarica, Ti znaš.
Volja Tvoja, Kriste, sadržaj je moj,
ali slabe ruke, slabo srce je u meni.
I kad me zbog nemoći Ti opravdaš,
s Tobom tada mogu u Tvoj boj,
s Tobom, Bože, ostajem u sjeni.
01.04.2021. 20:25
No comments:
Post a Comment
just do it