Božja punomoć

 

Isuse, rekao si apostolima i svim svojim sljedbenicima: „Udarit će Pastira i svi će se razbježati”.

Kada vukovi navale, kad se došuljaju do stada, poubijaju pse čuvare i navale na ovce, niti jedan pastir neće otići u borbu s vukovima. Ti si se, Kriste, vukovima predao. Izašao si pred stado i predao sebe da obraniš svaku ovčicu, i jarce, i ovnove. Nikome nije život nastradao, stado je ostalo, obranjeno, čitavo.

Zato Te je i poslao Otac naš na nebesima. Poslao Te je na zemlju, među ljude, kao Pastira svojih stada koja si nekada vodio pustinjom, nosio ih u svome naručju, doveo ih k izvoru vode, okupljao svoje raspršene ovce, sabirao ih u jedno te je svaka ovca stada Tvoga bila sigurna i nikada je nije napadao strah jer Otac je bio uvijek prisutan i milosrdan.

Mnogim je pastirima povjeravao Otac svoja stada, čak su se i kraljevi nazivali pastirima naroda Božjega jer je taj naslov pridržan Davidu, istinskom i kraljevskom pastiru, kao eshatološka nada, kao obećanje za budućnost naroda, kao proročanstvo onoga što ima doći i što stado Božje može očekivati.

Niti jedan se pastir nije našao tako postojanim i sigurnim pastirom koji bi se klanjao Gospodinu Bogu i vjerno vršio volju Boga koji ga je poslao da vodi i čuva narod. Morao je jednom doći istinski Pastir i Kralj, poput Davida, ali bez ijednoga grijeha.

Pastirski život je bio život „malenih ljudi”. Oni su bili izjednačavani s lopovima, bludnicima i ubojicama. Ipak je narodu i dalje bila pred očima uspomena na proročanstvo o Pastiru koji ima doći. Isus je ostvarenje toga proročanstva, On je pastire uvrstio među one koji rado primaju Radosnu vijest. U tom smislu može se tumačiti prijem što su ga betlehemski pastiri priredili Isusu, rođenom jamačno u njihovoj štali. Isus ostaje vjeran biblijskoj tradiciji i milosrdnu Božju brižnost prikazuje u liku pastira što ide tražiti izgubljenu ovcu (Dufour, str. 838).

Tvoje stado, Isuse, je, dakle, stado blagih i nevinih ovaca, narod koji rado prima Tebe, Gospodine, Tvoju radosnu vijest.

To, što si okupio samo malen broj apostola, označava gorku istinu za mnoge ljude. Počeo si podučavati šačicu različitih ljudi, i to izabranih Tvojom voljom jer svojom voljom nitko Te ne bi slijedio, osim onih koji su hrlili za čudesima. Malenu grupu apostola poučavao si božanskome nauku, samo oni su imali privilegiju živjeti sa samim Bogom koji bijaše njihov milosrdni Pastir, ali i Onaj koji ih čuva i brani od vukova i od svakoga zla. Ipak, neki drugi su prilazili, pojedinačno, u potaji, malo po strani, ponekad malo bliže; mnogi su odlazili, ali neki su ostali. Tvoja vjerna grupa, Tvoje stado malo postalo je veće i počelo se uvećavati kao što se svakom dobrom pastiru stado uvijek plodi i množi te pastira čini bogatašem.

Kad su vukovi udarili, predao si svoj život, a Tvoje stado ostalo je čitavo, osim prerušenoga vuka koji nije pripadao stadu, a hodio je za Tobom, čekajući svoju priliku. Apostoli su se sakrili, ali ostali su okupljeni, ostali su zajedno. Jer Ti si uzeo svoj život natrag i bio si s njima. Uskrsnuo si od mrtvih. Jer bio si njihov Kralj, Pastir i Svećenik koji je prenio svoju vlast na apostole. Nitko nije znao, osim još nekolicine vjernih ljudi koji su, nalik ovčicama, izgubljeno lutali sve dok nisi došao po njih i spasio ih od vukova, od nesigurne budućnosti. Svi drugi ljudi, koji su izrugivali pastire, a i oni koji se izruguju Tvome stadu, Kriste, nisu imali takvu privilegiju i nisu dobili od Tebe pastirsko, kraljevsko, svećeničko ovlaštenje. Nisu čuli besjedu samoga Gospodina Boga.

I danas ima premalo svećenika za sva ona stada na zemlji kojima su pastiri potrebni. Na času smrti, na času rođenja, na času pokajanja, na času vjenčanja, na času boleštine i na svakom trenutku u kojemu ovce mogu blagovati božanski nauk, božanski Kruh i dobiti božansku Dušu.

Divlji čopori ljudi, mnoštvo njih, tvrde da neće nikada biti ovce, ali kada ih izabereš kao svoje ljude iz njihovih čopora, postat će Tvoja janjad kojoj ćeš iskazivati milosrđe. 28.04.2021. 11:16

MOLITVA ZA DUHOVNA ZVANJA SV. IVANA PAVLA II.
 
Gospodine Isuse, dobri pastiru, koji si darovao svoj život da bi svi imali život, podaj i nama, vjerničkoj zajednici prosutoj po cijelom svijetu,
puninu toga života i daj da postanemo sposobni svjedočiti ga i drugima ga naviještati.
Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života svim osobama koje su Tebi posvećene, posvećene službi Crkve, nek budu radosne u svom darivanju,
neumorne u svom služenju, velikodušne u svojoj žrtvi;
i njihov primjer neka otvara druga srca da poslušaju i slijede tvoj poziv.
Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života kršćanskim obiteljima, da budu žarke u vjeri i u crkvenom služenju, i da pospješuju tako nastanak i razvoj novih posvećenih zvanja.
Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života svim ljudima, naročito mladićima i djevojkama koje pozivaš u svoju službu;
prosvijetli ih kod izbora; podrži ih u vjernosti;
učini da budu hrabri i spremni darovati svoj život po tvom primjeru, da bi drugi imali život. Amen

„10 I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. 11 Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. 12 Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!« (Otk 12,10-12).”